Lift u Višnjićevoj 3 ugrađen je 1935. godine i do sada je remontovan tri puta, a poslednji put u decembru 2008. godine
– Tu živim od 1974. godine i za to vreme lift se kvario mnogo puta, ali su ga uvek popravljali. Zbog remonta nije ostao potpuno identičan, nekada je imao vrata od kovanog gvožđa i kabina je bila šira, ali su, iz bezbednosnih razloga, vrata morali da promene. Lift zbog bezbednosnih razloga nije radio skoro dve godine, ali to je bilo davno – kaže Milosav Ilić, nekadašnji predsednik skupštine stanara zgrade u Višnjićevoj 3.
Lift u Višnjićevoj 3 i dalje podseća stanare na neka lepša vremena. Prema njihovom svedočenju, od ’70-tih godina prošlog veka on se više puta kvario, zbog čega su nadležni za održavanje liftova odlučili da bi najbezbednije bilo postaviti manju kabinu i zameniti stara, gvozdena vrata. Sada je njegov kapacitet svega 250 kilograma, što znači da u kabinu mogu stati najviše 3 osobe.
– Liftboja su imali samo hoteli i mali broj luksuznijih zgrada u centru. Zadatak liftboja bio je da vozi ljude liftom, da ih dočeka i otvori im vrata na ulazu i izlazu iz lifta i da ih isprati. Liftbojevi su imali posebnu uniformu, a pretpostavljam da je to zanimanje postojalo do početka rata – kaže za „24 sata” Dragojević.
A te davne 1935. godine, kada je i zvanično provozao prve stanare, lift u Višnjićevoj ulici je imao široku kabinu i raskošna vrata od kovanog gvožđa. Kroz njih su tada prolazile jevrejske porodice trgovaca koje su među prvima naselile zgradu. Dugogodišnji stanari, pak, i dan-danas žale za njegovim prvobitnim izgledom, koji je morao biti izmenjen iz bezbednosnih razloga.
Nažalost, i pored dobre volje stanara da se zadrži prvobitan izgled lifta, nadležni ipak nisu imali sluha za njihove molbe. Time je nestao i stari šarm i duh koji je nekada krasio ovu zgradu, a nevolja je u tome što se lift i dalje često kvari. Zbog toga ga pojedini stanari u potpunosti izbegavaju, te se radije do svojih stanova penju vijugavim stepeništem.
Glas javnost/B10S