Komentarišući u emisiji "Iza vesti" sastanak rektora Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić sa premijerom Đurom Macutom, ministrom prosvete Dejanom Vukom Stankovićem i ostalim predstavnicima Vlade Srbije kaže da je bila iznenađena brzinom kojom je došlo do istog, ali da sa druge strane profesori nemaju prostora da budu iznenađeni ovim potezom jer je jedan od zadataka Univerziteta da vodi i učestvuje u dijalogu.
„Dijalog mora da se vodi. Uostalom, na ovaj način je Univerzitet u Beogradu i naš rektor stavio do znanja da mi hoćemo da razgovaramo i da mi jesmo pozvani da rešavamo probleme, odnosno da učestvujemo u rešavanju problema. Da se nismo odazvali, sve bi moglo da bude sručano na nas“, ističe profeosrka Verbić.
Dodaje i da rektor Đokić nije otišao na sastanak, a da prethodno nije obavestio dekane o pozivu za statanak.
Univerzitet, navodi, može da zastupa studente, zbog kojih je i tu.
„Znači, Univerzitet ne može da se povuče, između ostalog i zbog toga što mi stojimo iza studenata koji su u protestu već pet meseci. I nama je onemogućena normalna delatnost. Da li očekujemo normalne razgovore? Sigurno niko sa Univerziteta, a verujem i dobar deo našeg naroda, ne očekuje. Ali to opet nije razlog da se rektor ne odazove pozivu“, naglašava.
Bez obzira na retoriku predstavnika vlasti predma akademskoj zajednici, pretanjama i represiji, profesorka smatra da je potrebno voditi razgovor.
„Uloga Univerziteta mora da bude između ostalog i u skretanju pažnje na stvari koje treba uraditi, donošenju nekog plana i pravljenju principa po kojima bi ova kriza trebala da se rešava“, navodi i dodaje da jeste teško razgovarati sa predstavnicima vlasti koji su do juče pretili gašenjem fakulteta.
Kaže i da namere vlasti nisu dobre.
„Mislimo da vlada nema nameru, bar ne pokazuje, da stane sa represijom.“
Podsetila je i na saslušanje rektora Đokića na Veliki petak.
Smatra da ono što vlast radi i pokazuje govori o tome da je „kraj blizu“.
„Svi znamo da se represija povećava kako se bliži kraj. Da li su im potezi pre bili dobri? Nisu.
Sada se samo pogoršavaju i ja mislim da je to zastrašivanje i pokušaj slamanja, koji naravno da će da rade na pojedinačnom nivou. Lakše je slomiti pojedinca, nego slomiti ceo Univerzitet. Ali, skoro sam sigurna, 99 odsto sam sigurna da Univerzitet neće to podlegnuti. I ono što mi se dopada sada, je da su sada na istoj strani, privatni univerziteti i državni“, objašanjava.
Vrzino kolo
Naša sagovornica kaže da niko nije očekivao da će protesti trajati mesecima, ali ni tome da se vlasti neće baviti ispunjenjem studentskih zahteva.
„Do sada smo videli da vlast nema ni načina, ni želju, ni volju da ispuni studentske zahteve. Upali smo u neku vrstu vrzinog kola iz koje se meni čini da možemo da izađemo tako što će akademska zajednica u Srbiji uključiti u rešavanje krize. Izlazak iz krize može da bude tako što će pametni ljudi sa univerziteta, a ima nas iz svih struka, da sednu i da naprave nekakav plan, odnosno skup principa kojim bismo trebali da se vodimo da bismo iz krize izašli“, smatra.
Šta ako studenti „padnu“ godinu?
Kako studenti ne bi izgubili akademsku godinu, smatra, potrebno je krenuti u neki hibridni režim rada na kojem bi studenti završili prvi semestar, a uporedo bili u blokadi.
Na plenumu Hemijskog fakulteta, kaže, studenti su se izjasnili da su spremni da rizikuju i izgube školsku godinu, ali, smatra, iako je to hrabra odluka, to nije rešenje.
„Sve nam je tanja vremenska linija i ja sad nisam sigurna da li nam je minut do 12 ili 12. minut, ali mi drugačiju situaciju ne imamo i ne možemo da promenimo. Mislim da i u tome je delimična uloga nas zaposlenih na Univerzitetu – da pokušamo da ubrzamo studente“, ističe.
Važno je da ne padnu godinu iz više razloga:
„Ono što naš Zakon o visokom obrazovanju i sva pravila studiranja kažu, za budžetske studente, kada jednom padnete godinu vi u sledećoj godini više ne možete da budete student na finansiranju nego prelazite u samofinansiranje. Ako sve generacije koje sada studiraju, koje su deo osnovnih akademskih studija, padnu godinu, onda svi sledeće godine prelaze na samofinansiranje. Što znači da fakulteti koji se finansiraju iz budžeta ostaju bez budžetskih studenata. To automatski znači da će vlast imati legitimno pravo da nam smanji finansiranje“, objašnjava.
Predlaže da je neophodno prelazno ređenje, odnosno hibridni oblik – malo blokada, malo nastava.
„Da mi ne odustanemo od protesta, da studenti ostanu u blokadi, ali da napravimo plan delatnosti, da ipak malo idemo na nastavu, da završimo prvi semestar, da krenu ispitni rokovi. Početak delimične nastave ne znači da studenti moraju da izađu iz blokade. I to jeste neka ideja koju ćemo, barem mi na Hemijskom fakultetu, sada pokušati da nekako serviramo“, naglašava.
„Nije vredno da oni svi padnu godinu, a ispostavilo se da ovoj vlasti oni ništa ne znače. Da će vlast da ih pusti, samo da skliznu. I da svi padnu godinu. Njih baš briga. To smo videli za ovih pet meseci.“
Glas javnosti/N01S