Cene iznajmljivanja stanova nekoliko godina rastu iz meseca u mesec. Najave za njihovim padom još nema. U Novom Sadu, za mnoge mlade, samostalni život postaje luksuz koji ne mogu da priušte. U društvu koje im sve teže nudi šansu za stabilnost, pitanje stambenog prostora postaje mnogo više od pitanja kvadrata – ono postaje pitanje jednakosti i perspektive.
Ekonomista Goran Marjanović napominje i da problem nisu samo visoke cene iznajmljivanja stana, nego i sama kupovina stana koja direktno utiče na problem mladih da se osamostale. U takvim situacijama mladi sve češće ostaju u roditeljskim domovima, ili se pak vraćaju iz gradova u neke ruralne sredine, dok se oni koji studiraju često odlučuju i da putuju do drugog mesta na fakultet.
Kirija za prosečan jednosoban stan u Novom Sadu dostiže više od pola prosečne plate. To znači da mlad čovek, čak i ako je zaposlen, teško može da sebi da obezbedi osnovni uslov za samostalan život. Dugoročno, to vodi ka sve izraženijoj društvenoj nejednakosti – oni koji nemaju podršku porodice ostaju bez izbora. Kako je Novi Sad studentski grad, u grupama za iznajmljivanje stanova najčešće su studenti kojima su te cene zaista nepristupačne, zaključuje ekonomista Marjanović.
Potražnja za stanovima u Novom Sadu i dalje je velika iako su cene visoke. Razloge za to objašnjava advokat u Novom Sadu koji se bavi i nekretninama Nemanja Lubura.
"U našoj zemlji ne postoji nikakva zakonska regulativa gde država ili lokalna samouprava reguliše cene iznajmljivanja na tržištu, što je slučaj u nekim drugim zemljama, gde postoji gornja granica odnosno referentna kirija koju izdavalac ne sme da pređe", navodi Lubura osvrćući se i na to koliki je to zapravo problem za mlade.
Osim visokih kirija problem mladima predstavlja i izdavanje bez ugovorne obaveze. Iako bi ugovor trebalo da bude osnovna zaštita zakupca, stanovi se i dalje u velikom broju izdaju bez ikakve formalne obaveze. Advokat Lubura zaključuje da zakupodavci tako izbegavaju plaćanje poreza državi.
Sa druge starne, to stanarima otežava planiranje, ali i život – jer zakupodavci često povećavaju kiriju bez najave, ili u bilo kom trenutku odluče da raskinu usmeni dogovor i otkažu podstanara pre dogovorenog vremena. U takvoj nesigurnosti, mladi ne mogu da planiraju ni sledeći mesec, a kamoli budućnost.
Rastuće cene kirija, nedostatak pravne zaštite i opšti osećaj nesigurnosti stvaraju sve dublju društvenu pukotinu. Stan više nije samo mesto za život – on postaje simbol privilegije, a stambena kriza – ogledalo društvenih nejednakosti koje svakim danom postaju sve vidljivije.
Glas javnosti/R06S