Kako je saopšteno iz Saveza Srbija iz regiona, Linta je podsetio da su "muslimanske ustaše zverski pogubile" najmanje 134 Srbina iz sela Korita kod Bileće.
Kako je rekao, oni su 4. i 5. juna 1941. godine najmanje 134 ugledna srpska domaćina vezali, tukli maljevima i drugim predmetima i bacali ih još žive u Korićku jamu duboku više od 30 metara.
Tokom iskopavanja kostiju iz jame 1953. godine pronađeno je 180 ljudskih lobanja. Najmlađa žrtva od četrnaest godina bio je Kosta Glušac, a najstarija Jevto Svorcan koji je imao osamdeset godina", naveo je Linta.
Linta je podsjetio da je iz jame uspjelo da se spase osmoro Korićana, da svjedoče o zlu i iznevjerenom prijateljstvu dotadašnjih komšija, saopšteno je iz Saveza Srba iz Regiona.
"Zločin je pripreman u tajnosti, a Korićani nisu ni slutili šta im se sprema od komšija Hrvata i Muslimana iz okolnih krajeva", rekao je Linta.
On je ukazao da je istina o Korićkoj jami dugo prikrivana, a da je prvo spomen -obilježje podignuto je tek 1966. godine, odnosno čak 25 godina nakon samog zločina.
Korićka jama kod Bileće jedno je od najvećih stratišta srpskog naroda na prostoru Hercegovine, u nju su ustaše, prema do sada prikupljenim podacima, bacile 134 Srba tog kraja u Drugom svjetskom ratu.
U tu jamu su 3. i 4. juna 1941. godine, nakon pokolja srpskog stanovništva tog kraja, koji su izvršile njihove komšije muslimanske ustaše iz mjesta Fazlagića Kula kod Gacka, na najmonstruozniji način bačeni ubijeni ugledni srpski domaćini, djeca, starci tog kraja.
Među stradalnicima je najviše bilo mještana iz porodice Svorcan, Bjelica, Starović, Trklja, Šarović, Šakota, Glušac, Rogač, Jakšić, Dumnić, Kovačević, Kurdulija, Kosnić, Milošević, Milović, Nosović i Radan.
Glas javnosti/T01S