Ukoliko roditelji dete ne tretiraju kako bi trebalo (ugrožavaju zdravlje, maltretiraju ga..i sl.) svaka socijalna služba treba da reaguje i da detetu obezbedi bolje uslove života u hraniteljskoj porodici. Trebalo bi da se obavi procena u kakvom okruženju dete živi, da li se roditelji staraju o njemu, da postoje svedoci koji će garantovati te ''neadekvatne uslove'', kao i psihološka procena stanja deteta.
Međutim, ukoliko se ispostavi da roditelji isključivo nemaju dovoljna primanja, da je manjak materijalnih dobara jedino što porodici ''fali'', a da pritom dete nije uskraćeno za ljubav i pažnju, čemu onda oduzimanje? Zašto ’’plaćati’’ hraniteljsku porodicu da odgaja maloletno lice, kada se može isti taj novac dati roditeljima?
Prema podacima Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja cena usluga za porodični smeštaj za septembar 2020. godine jeste:
1. Mesečna naknada za izdržavanje korisnika 27.155,00
2. Mesečna naknada za rad hranitelja kada je na smeštaju jedno dete – neto iznos za isplatu hranitelju 19.509,42
3. Mesečna naknada za rad hranitelja kada je na smeštaju dvoje ili više dece – neto iznos za isplatu hranitelju, po korisniku 12.005,80
4. Naknada troškova prevoza za dete u HP koje se školuje u mestu van mesta prebivališta, za prevoz u međumesnom saobraćaju do 20 km 4.481,00
5. Naknada troškova prevoza za dete u HP koje se školuje u mestu van mesta prebivališta, za prevoz u međumesnom saobraćaju preko 20 km 6.571,00
6. Sredstva za lične potrebe korisnika (džeparac), koji su smešteni u HP i u ustanove socijalne zaštite, za decu i omladinu kao i korisnike koji u troškovima smeštaja učestvuju ličnim prihodima 4.566,00
S obzirom na gorenavedene brojke možemo ustanoviti da hranitelj dobija dovoljno novca da izdržava dete. No, ukoliko bi socijalne službe isti taj novac udelili savesnim roditeljima, zar ne bi i oni imali apsolutno iste materijalne uslove i volju da odgajaju svoje dete u okruženju kakvom bi trebalo dete da odrasta- među svojom porodicom? Zar dete ne bi bilo srećnije među ljudima koji ga vole, nego da se premešta iz hraniteljske porodice u hraniteljsku porodicu sve dok ne napuni 18 godina.
U slučaju porodice Topalović dete je oduzeto upravo zbog loše materijalne situacije, kako je objasnila direktorka Centra za socijalni rad Malo Crniće Dijana Mirković.
Slična situacija se dogodila i porodici Glišić iz Mladenovca 2019. godine kada ima je socijalna služba oduzela dvomesečno dete ’’po hitnom postupku’’, upravo zbog lose materijalne situacije.. u Srbiji postoji još nebrojano slučajeva gde se dogodila ista situacija, a izgovor je isti- loši uslovi za život.
Suma sumarum neadekvatni uslovi za odgajanje deteta nisu problem, jer isti novac koji može da se udeli hranitelju, može se udeliti i nezaposlenom roditelju. Problem je ako se dete maltretira, onda socijalne službe treba da reaguju. Međutim, postupak ispitivanja da li je dete maltretirano, svedoci, dokazi- može da potraje. Pretpostavke nisu isto što i činjenice, da li se sve u socijalnim službama radi pod pretpostavkom?
Redakcija Glasa javnosti je uputila pitanja Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka I socijalna pitanja:
Koji su kriterijumi za oduzimanje deteta ? Da li imaju dovoljno strčnog osoblja za posao ‘’oduzimanja dece’’ I procenu? I zašto se novac namenjen hraniteljima ne dodeli roditeljima koji su u lošoj materijalnoj situaciji?...
Ali nismo dobili odgovor do trenutka objavljivanja ovog teksta.
(Glas javnosti)