Monahinje manastira Kamenac poznate su po izradi prirodnih melema, tinktura i čajeva od lekovitog bilja. Koriste biljke poput gaveza, nevena, lavande i čage, koje beru u okolini manastira ili nabavljaju sa planina poput Tare, Golije i Jelice. Gavez se koristi za lečenje preloma kostiju, rana i reumatskih oboljenja, dok čaga pomaže u detoksikaciji organizma i podršci imunološkom sistemu.
U manastiru se nalazi freska posvećena Svetom Ignjatiju Bogonoscu, hrišćanskom svetitelju i trećem patrijarhu Antiohijske crkve. Nazvan je Bogonoscem jer ga je, prema predanju, Isus Hristos držao u rukama dok je bio dete . Freska je izrađena u vizantijskom stilu, koristeći prirodne pigmente i jajčanu emulziju na lipovoj dasci, što joj daje posebnu umetničku i duhovnu vrednost.
Po predanju manastir Kamenac zadužbina je despota Stefana Lazarevića. Prema predanju manastir je podignut pre pet vekova, u isto vreme kada je podignut i manastir Kalenić. Velikaš zadužen za transport kamena s boračkog krša tajno je ostavljao višak na današnjem mestu manastira, želeći da tu nikne još jedna svetinja. Despot Stefan ga nije sprečio ali je manastir nazvao Kamenac po ukradenom kamenu.
Sa zadnje crkve manastira nalazi se jedna od najstarijih škola u Srbiji izgrađena 1818. godine, škola je nekada bila prepuna đaka, a od 2018. godine, je zatvorena. Manastir poslednjih godina posvećuje sve veći broj vernika zbog lekovitih dejstava manastirskih melema i tinktura, koje sestrinstvo proizvodi. Ovaj manastir, iako je star šest vekova u narodu nije poznat kao ostali manastiri Žičke eparhije.
Manastir Kamenac nalazi se u selu Čestin , podno gledićkih planina, a nedaleko od Gruže.
Glas javnosti