Ekološki aktivisti godinama upozoravaju na njihovu štetnost na životu sredinu, reke na kojima su izgrađene MHE su isušene, ribe su uginule i nestale, polja u okolini su prestala da budu plodna kao nekada, a u međuvremenu je otkriveno da su ljudi bliski vlasti ozbiljno uključeni u poslove izgradnje koji donose milionske profite
Bistri i svetlucavi planinski brzaci, krivudave reke u Srbiji se godinama guraju u cevi. Biljke, životinje i ljudi gube vodu, te jedni zbog toga nestaju, a drugi se masovno raseljavaju.
I kada se podno planina Golije ili Kopaonika, zbog zarobljenih reka, narod raseli i ode u varoši i gradove gde će vodu imati sa česme ili iz balona kupljenih u prodavnici, kada počne da kupuje povrće i voće sa pijaca ili trgovinskih rafova, umesto da jede ono iz svojih bašti i dalje će im stizati uvećani računi za struju – bitna stavka je nadoknada za vlasnike MHE.
U organizacijama za političku ekologiju Polekol i Pravo na vodu navode da zaključno sa 2021. u Srbiji je bilo 149 MHE sa ukupnom istalisanom snagom od 127MW što je manje od instalisane snage jednog vetroparka poput VP Čibuk 1 kod Beograda. Učešće u struje proizvedene iz MHE u finalnoj potrošnji te godine u Srbiji je bilo 1,1%.
Vlasnici MHE plaćaju naknadu za korišćenje voda shodno Zakonu o korišćenju javnih dobara. Prihod je republički budžetski prihod, tako da lokalne zajednice na čijoj su teritoriji MHE devastirale prirodu i životnu sredinu, ne primaju nikakvu naknadu.
„Ovaj prihod je opšti budžetski prihod, pa se ne koristi namenski za zaštitu životne sredine ili voda. Proizvođači el. energije iz MHE su 2021. su po osnovu naknade za korišćenje voda kao javnog dobra uplatili u budžet 245 hiljada evra što je s obzirom na njihov smisao i svrhu, nerealno nisko. S druge strane, naknada koju mi kao potrošači plaćamo za struju iz MHE je upravo 2021. povećana 4,7 puta i te godine smo kao građani platili za podsticaje 21 milion i 200 hiljada evra, pa ispada da podsticaj po 1kWh iznosi 7,7 dinara”, kaže pravni savetnik Strahinja Macić.
Dodaje, da bi ta sredstva bi bila mnogo bolje utrošena da se njima investiralo sanaciju gubitaka na mreži koji su u 2021. iznosili čak 3.636 GWh, odnosno 11,73% električne energije preuzete u distributivni sistem, što je veoma visoka vrednost u odnosu na tehnički opravdane.
Prema analizi sagovornika „Vreme” MHE nisu ni društveno, ni ekonomski ni ekološki opravdane i to je kad se osvrnemo na sve štete kojima svedočili u proteklih desetak godina očigledno. Sistem podsticaja je omogućio masovnu gradnju MHE gde one nisu uopšte opravdane ni sa energetskog ni ekonomskog aspekta, a kamoli ekološkog.
Princip sa MHE je postao – prave se tamo gde je za vlasnika najjeftinije, a najveća mu je isplativost, dok po reku i svet oko nje, i prirodu i ljude, nastaje najveća šteta.
Vlast obmanjuje, a „kumovi” se bogate
Zelena energija je ona energija proivedena iz obnovljivih izvora. To su kod nas male hidroelektrane, energija dobijena od vetra, solarna energija…
Jedan od onih koji MHE vide kao propuštenu šansu Srbije je i sam predsednik Srbije, Aleksandar Vučić koji je, krajem 2022. ljutito konstatovao:
„U Norveškoj imaju 800 mini hidrocentrala, a u Srbiji ni 100. Znači, oni su ludi i glupi, a mi pametni? Oni ne čuvaju životnu sredinu, a mi čuvamo? I sve je to tako kod nas. Da sam ih poslušao, da smo ukinuli rudnike uglja, ne bismo imali struje uopšte“.
Predsednik Srbije tada je prećutao koliko je mali doprinos MHE u proizvodnji struje, a koliko su se obogatili vlasnici istih. U tom unosnom biznisu, jer to jeste, najveću zaradu i korist imaju povlašćeni proizvođači od kojih EPS otkupljuje struju po povlašćenim / visokim cenama, a među njima je, između ostalih, i kum predsednika Srbije Aleksandra Vučića, Nikola Petrović. Prema podacima CINS-a samo u 2021. godini, devet malih hidro elektrana u vlasništvu firmi povezanih sa Petrovićem dobilo je oko 3,1 miliona evra. Od svih mini hidroelektrana koje se dovode u vezu sa Petrovićem, najviše novca isplaćeno je MHE Županj, oko 422.000 evra. S druge strane, za struju koju je proizvela MHE Donje Gare 1 isplaćeno je najmanje – oko 23.000 evra, podaci su koje je objavio CINS. U vezu sa Petrovićem se dovodi deset elektrana.
Prećutao je predsednik i da su po pitanju kapaciteta voda Norveška i Srbija neuporedive. Naime, čak i laike na Norvešku asociraju glečeri i nepregledna prostranstva prekrivena dubokim snegom. Srbija postaje sve izloženija sušama i nezaštićena je od ekoloških zagađenja. Činjenica nasuprot mita je da je teritorija Srbije po količini domaćih voda među šest najsiromašnijih zemalja Evrope, a najsiromašnija na Balkanu, iz te računice su izuzete tranzitne reke poput Dunava i Save.
Prećutao je predsednik Vučić i šta radi po pitanju MHE Kina – zemlja koju često hvali i za koju ističe da bi mogla biti uzor celom svetu. Prema pisanju World News Central Kina je demontirala 300 brana i deaktivirala većinu malih hidroelektrana duž Crvene reke, ključne pritoke reke Jangce. Ovaj neviđeni napor obnove ima za cilj zaštitu ugroženih autohtonih vrsta riba i podmlađivanje krhkog ekosistema reke u provincijama Junan, Gujdžou i Sičuan.
Prema izveštajima lista South China Morning Post (SCMP) koji se pozivaju na Sinhuu, od 357 brana, 300 je uklonjeno do kraja 2024. godine, a 342 od 373 male hidroelektrane su prestale sa radom.
Podsetimo, do kraja 2021. godine, provincija Sečuan je već deaktivirala više od 1.200 malih hidroelektrana, što odražava nacionalnu posvećenost zdravlju reka.
Na štetu svih zarad brzog bogaćenja odabranih
U prethodnom periodu studije o proceni uticaja do sada izgrađenih MHE nisu obuhvatale ni pojedinačnu ni procenu kumulativnih i sinergetskih efekata, navode u Polekolu i Pravo na vodu. I napominju da to osvetljava i jedan veliki sistemski problem. Reč je o propustu na nivou zakona i pravilnika u koje nije adekvatno, potpuno i u duhu intencije zakonodavca transponovano pravo EU i tek sada se taj prag ukida Uredbom o proceni uticaja koja je trenutno u fazi javnih konsultacija, ali tek predstoji njeno usvanje.
„Studija uticaja se ne radi kad je instalisana snaga manja od 2MW. Investitor podnese zahtev za odlučivanje. Opština kaže ’ Gle, ima manje od 2MW, obustavlja se postupak tj. studija se ne radi ’. Tako smo došli do toga da je 31km Vlasine u cevima 10 derivacionih elekrana, na slivu Pčinje koja je „Emerald“ (međunarodna ekološka mreža za očuvanje divlje flore i faune i prirodnih staništa u onim zemljama koje nisu članice EU ali sa njom održavaju prijateljske veze, ili su u fazi pristupanja Uniji) i Srbiji i Makedoniji i zaštićeno prirodno dobro, pa i na Rupskoj reci na kojoj je selo Dadince imamo situaciju da se ne radi procena uticaja, jer su sve elektane instalisane snage manje od 2MW, pa se ne radi ni procena kumulativnih i sinergijskih efekata” kaže pravni savetnik Strahinja Macić.
O ističe i da tako gubimo najvrednije planinske vodotoke sa vodama prve klase, staništa zaštićenih i stogo zaštićenih i endemskih vrsta, perspektive za lokalne zajednice, obesmišljava se zaštita kada deo toka ulazi u zaštićeno područje, a gradi se na delu koji je izvan njega tj. na obodu.
Nikada nije rađena ni ocena prihvatljivosti iako je to najlogičniji prvi korak u razmatranju lokacija za MHE ili bilo koji drugi projekat; Taj institut je 15 godina mrtvo slovo na papiru, jer nije propisan postupak za njegovo sprovođenje.
Podaci o negativnim uticajima do sada izgrađenih malih hidroelektrana na teritoriji Republike Srbije sadržani su i u Nacrtu Prostornog plana Republike Srbije od 2021. do 2035. godine u kome se navodi se da „…stihijska izgradnja MHE na manjim vodotocima i u zaštićenim oblastima je negde devastirala vodotoke, onemogućila izgradnju pojedinih neophodnih planiranih vodnih objekata i ugrozila prirodne vrednosti i potrebe lokalne zajednice“. Navedeni akt sadrži i sledeću konstataciju: „…status povlašćenih proizvođača dobilo je i 125 MHE (izgrađeno oko 110) čija je sumarna snaga oko 91 MW, a projektima ukupno iskazana proizvodnja je oko 368 GWh što je samo oko 1% od konzuma; MHE su sa dugačkim cevovodnim derivacijama, što izaziva velike socijalne i ekološke probleme“, iz čega izvodi zaključak da i nacrt najvišeg planskog akta Republike Srbije jasno definiše odnos neznatne količine energije dobijene iz derivacionih MHE, sa jedne strane, uz ogromne negativne uticaje koje rad MHE ima na građane i životnu sredinu, sa druge strane. Navedeno činjenično stanje utoliko je kritičnije ako se uzme u obzir informacija, takođe navedena, u Nacrtu Prostornog plana Republike Srbije od 2021. do 2035. godine u kojoj se navodi da je Srbija vodom siromašna zemlja, sa veoma nepovoljnim i neravnomernim vodnim režimima. Na teritoriji Republike Srbije, očekuje se da će do kraja ovog veka temperatura nastaviti da raste do vrednosti koje su prosečno više za 3-5 stepeni u odnosu na temperature iz sredine prošlog veka. Ovakve promene neminovno će izazvati destabilizaciju klimatskog sistema i progresivnu promenu klimatskih uslova, čime će se stvoriti uslovi za pojavu ekstremnih toplotnih talasa i jakih suša.
„Prema tome, racio za planiranje i izgradnju malih hidroelektrana na vodotokivama čiji su kapaciteti već sada oskudni, a prognoze negativne, ne postoji”, kaže Macić.
Obaveza sagledavanja svih očekivanih posledica unapred, u skladu je sa načelima održivog razvoja, prevencije, predostrožnosti i integralnosti, koja su propisana pozitivnim pravnim. Ustav Republike Srbije garantuje pravo svakoga na život u zdravoj životnoj sredini i propisuje odogovornost svakoga, a naročito Republike Srbije za zaštitu životne sredine. Svako je dužan da čuva i poboljšava životnu sredinu.
U organizacijama Polekol i Pravo na vodu kažu i da s obzirom na to da je ovakva odluka u Republici Srbiji već doneta u gradu Užicu i Pirotu, Boru, opštinama Arilje, Ćićevac, Brus, Vlasotince, Dimitrovgrad, Svrljig i sprovedena kroz planske akte ovih lokalnih samouprava ili su postupci u toku, Republika Srbija bi trebalo da, poput pobrojanih lokalnih samouprava, takođe prepozna najbolji interes za prirodu, ljude i perspektive razvoja koje otvara zaštita životne sredine i očuvanje predela, a koja se ostvaruje i kroz zabranu izgradnje MHE.
Sagovornik „Vreme” pravni savetnik Savetnik Macić podseća i na Izveštaj o stateškoj proceni uticaja Strategija upravljanja vodama na teritoriji Republike Srbije na životnu sredinu Ministarstva zaštite životne sredine, u kom se navodi:
„Prilikom realizacije MHE ne mogu se uspešno primeniti mere zaštite i skladnog uklapanja u okruženje, pa dolazi do trajnog narušavanja predela kvalitetne životne sredine i očuvane prirode. Naime, MHE se zasnivaju, po pravilu, na vrlo dugačkim derivacijama, kojima se ostvaruje koncentracija pada (jedini način da se realizuje manja snaga, često samo par stotina kW), što dovodi do toga da se čitavi dugački potezi manjih vodotoka trajno devastiraju. Zahtevi o ispuštanju obaveznih ekoloških protoka se često izigravaju, jer ne mogu da se kontrolišu, pa se to mora imati u vidu prilikom definisanje odgovarajućih smernica za realizaciju MHE. Pošto su mali vodotoci najfiniji “kapilari“ svih ekosistema, njihovo devastiranje dovodi do “domino“ efekta devastiranja svih većih ekosistema koji su u životnoj vezi sa njima. Uvid u neke već realizovane MHE pokazuje mali energetski učinak ekološki su uništeni veoma dragoceni manji vodotoci.“
U organizacijama Polekol i Pravo na vodu zaključuju da je negativnih primera odavno već previše na teritoriji Srbije i predstavljaju očigledan razlog za dalju zabranu izgradnje MHE, a dok se na sistemskom nivou ovo ne reši, građani i njihova udruženja će kao i do sada braniti reke od korupcije i pohlepe jednu po jednu.
Glas javnosti/V08S