Kao što je u kultnim "Maratoncima" rekao Laki Topalović "Samo je smrt siguran posao" tako ni pogrebnim preduzećima posla nikad neće nedostajati. Međutim, takav posao daleko je od privlačnog ili prijatnog ali neko mora i to da radi. Kako smo saznali u jednom privatnom pogrebnom preduzeću zaposleni koji rade na opremanju pokojnika (kupanje i oblačenje) primaju oko 70 hiljada dinara mesečno. I pored zarade koja nije mala za srpske uslove ipak nema baš otimanja za takvo radno mesto a od desetak njih, u proseku osmoro odustane nakon probnog rada. Naravno, zarada kod privatnika je u ovoj oblasti veća nego u javnim komunalnim preduzećima koje obavljaju pogrebne delatnosti.
Retko ko kao dete nije zamišljao da se vozi u velikim kamionima gradske čistoće koji uveče prazne kontejnere po ulicama. Kasnije, u odraslom dobu, teško da bi neko poželeo da ostvari te "dečije ambcije" ali oni koji rade taj posao, pražnjenje kontejnera ili usisavanje lišća po trotoarima, imaju zaradu između 40 i 50 hiljada, u zavisnosti od rada i godina službe.
Ko ne voli đubre voli cveće a aranžeri cvetnih aranžmana u pojedinim privatnim cvećarama imaju plate od 50 do 80 hiljada.
Ako je nekom miris roštilja prijatniji od mirisa cveća kao roštilj majstor može da zaradi i do 60 hiljada mesečno. Sličnu zaradu imaju i mesari u privatnim mesarama.
Neko radi u dimu roštilja a neko u dimu dimnjaka. Možda dimničari nekome donose sreću a svoj lični budžet mesečno obogaćuju iznosom između 40 i 50 hiljada dinara mesečno.
Oko 40 hiljada mesečno zarade i radnici koji obavljaju hitne popravke u kanalizaciji i koji se poput nindža kornjača zavlače duboko u gradske šahtove.
U Srbiji takva praksa još nije u velikoj meri zaživela ali na Zapadu degustatori hrane i parfema zarađuju više nego solidno. Podrazumeva se da moraju imati istančana čula i proći stručni odabir da bi jeli i mirisali i bili plaćeni za to.
Na kraju, mnogima je u današnje vreme veoma atraktivni poziv lajf kouča i bez obzira što se zapravo i ne zna šta sve to u suštini znači onima kojima se time bave može doneti više nego pristojnu zaradu. A i bolje biti lajf kouč i zarađivati lepo nego ležati na kauču i krasti bogu dane...
(Glas Javnosti/S.Milovanović)