Prema rečima profesorke Fakulteta političkih nauka Anite Burgund Isakov nije svako dete koje je na hraniteljstvu kandidat za usvajenje.
„Zato što zakon jasno kaže da su deca koja su kandidati za usvajanje ona deca koja imaju nepoznate roditelje, deca čiji su roditelji lišeni roditeljskih prava ili deca čiji su roditelji preminuli. Samo u tim slučajevima ta deca mogu da postanu kandidati za usvajanje“, kaže profesorka FPN.
Druga deca imaju prava na privremene oblike zaštite.
„Jedan od tih oblika jeste hraniteljstvo i za tu decu treba da se ostvari stalnost. Hraniteljstvo nije stalni oblik zaštite. Trebalo bi da bude privremeni oblik zaštite, a da se u tom periodu koji mi zovemo privremeni ili da se radi sa biloškom porodicom tako da se pomogne detetu da se vrati u svoju porodicu ako nije kandidat za usvojenje ili da se razmatra emancipacija odnosno osamostaljenje“, objašnjava profesorka.
„Proces usvajanja dugo traje“Međutim, u realnosti imamo nezgodnu situaciju, kaže ona.
„U realnosti procedura usvojenja dugo traje i nije mnogo usmerena i senzibilna prema potrebama deteta i prema potrebama usvojitelja. Mi imamo usvojitelje ali oni dugo čekaju da se taj proces realizuje. Imamo tu situaciju gde bi trebalo da postoji spajanje deteta i usvojiteljske porodice i da se vidi kako će adaptacija da ide i da u tom nekom periodu hraniteljska porodica može da se uključi i da podrži ceo taj porces. Ako ceo taj proces funkcioniše onako kako bi trebalo onda bi tranzicija mogla da se odradi onako kako je u najboljem interesu deteta“, objašnjava sagovornica.
Prema rečima profesorke, hraniteljska porodica treba da dobija adekvatnu podršku Centra za socijalni rad i Centra za porodični smeštaj što je često nemoguće jer su preopterećeni i ne mogu da pruže savetodavnu podršku hraniteljima da bi proces tranzicije detata bio najbolji za dete.
„Dete u fokusu celog procesa“Klinička psihološkinja Radmila Vulić Bojović naglašava da je u fokusu celog ovog porcesa dete.
„Hraniteljstvo je bolji oblik zaštite nego bilo kakav kolektivni smeštaj. Naši Centri za porodični smeštaj i usvojenje imaju svoje hraniteljske porodice koje podržavaju“, naglašava psihološkinja.
Kako kaže, Centar za socijalni rad treba da obilazi hraniteljsku porodicu. Potrebno je da razgovaraju sa hraniteljima, da razgovaraju sa detetom u meri u kojoj je to moguće i na taj način procenjuje kako teče taj proces.
„Ukoliko bi svako dete koje je smešteno kod hraniteljske porodice bilo usvojeno od strane hranitelja onda ne bi imali hraniteljske porodice, a potrebne su nam za decu koja nemaju gde da budu dok se formalno pravno ne reši njihov status. Deca koja su podobna za usvojenja su deca koja su formalno pravno definisana kao neko ko nema roditeljsko staranje“, objašnjava Vulić Bojović.
Porodični zakon u članu 121 definiše uslove pod kojima prestaje hraniteljstvo:
1.Kada dete navrši 18 godina
2.Kada umre dete ili hranitelj
3.Raskidom hraniteljstva, na zahtev roditelja ili hranitelja
Prelazak dece iz jednog okruženja u drugo okruženje može da proizvede separacionu krizu, ali prema mišljenju psihološkinje ne mora da bude tako.
„Ja ću vam reći iz prakse, ne mora da bude stresno uopšte ali to zavisi od onoga kako se odrasili iz detetovog okruženja ponašaju. Dete podnosi situaciju onako kako je podnosi hranitelj. Hranitelje treba na adekvatan način podržati. Hranitelji ne nestaju iz detetovog života nakon usvojenja. Oni se posećuju. U životu detata je vrlo važan kontinuitet. Vrlo je važno da se u ovim situacijama podržava kontinuitet“, smatra profesorka.
Zbog čega deca ostaju dugo u hraniteljskim porodicama profesorka Burgund Isakov odgovor pronalazi u sistemu:
„Zato što sistem nije dobar i sistemska rešenja nisu dobra.“
Starosna granica za usvajanje
Psihološkinja ističe da usvojitelji moraju po godinama da budu što bliže biološkoj realnosti porodice.
„Kod nas ljudi koji imaju problem fertiliteta tek kada iscrpe sve mogućnosti onda se odluče za usvajanje, a to bude nekada kasno i prepreka su te godine. Za dete je dobro da usvojitelji budu što bliže biološkim godinama mogućih roditelja, ali i za to postoje izuzeci“, zaključuje ona.
Glas javnosti