Unosiće se osnovni podaci, ime i prezime, mesto i godina rođenja, nacionalnost, adresa, imena roditelja, elektronska adresa, broj telefona, podaci iz pasoša, informacije o stepenu obrazovanja i zanimanju, detalji oko krajnje destinacije, informacije o eventualnom krivičnom gonjenju i kažnjavanju, kao i podaci o ranijim putovanjima u ratne zone.
Amerikanci, na primer, u svom dokumentu pitaju da li ste nekada bili na Kubi, a ostaje da se vidi da li će i EU imati neko takvo specifično pitanje. Takođe, putnici koji imaju rođake u inostranstvu, moraće da navedu i taj podatak. S druge strane, nije predviđeno da se ostavljaju zdravstveni podaci, kao ni informacije o vakcinisanju.
S takvim dokumentom, koji se dobija vrlo brzo, u roku od nekoliko minuta do najviše 96 sati, kreće se na put. Na granici nastupa druga faza, i tu bi, naročito kada je reč o drumskim prelazima, moglo da dođe do povećanja kolona. Jer, da bi kontrola bila uspešna, ostavljaće se i otisci prstiju za sve starije od 12 godina. Evropljani su ovu proceduru uveli oslanjajući se na već važeći američki elektronski sistem putničke dozvole (ESTA), kanadski AVE i australijski eVizitor.
Iskustva u Evropi će, ipak, biti drugačija, zbog granica na zemlji. Ko je putovao u SAD, već se suočio s ostavljanjem otisaka svih prstiju i kontrolom dužice oka, zbog provere da već nije zaveden u policijsku kartoteku. Ovaj postupak se, međutim, odvija na aerodromu, u istom nizu tokom pasoške kontrole. Negde, čak, prelazak granice kontrolišu samo automati.
Iako je sve zamišljeno da bi se ukinula pečatiranja pasoša, može samo da se zamisli koje će gužve izazvati ostavljanje otisaka prstiju svakog putnika kada, recimo, na hrvatskoj, mađarskoj ili grčkoj granici bude ulazio u EU. To znači da će morati da se izađe iz automobila, priđe kućici, ostavi otisak i vrati se na svoje sedište. Biće to verovatno prava noćna mora kada se bude putovalo autobusom i moglo bi da potraje u nedogled.
U te svrhe biće postavljeni i posebni terminali. Putnik će tu ostavljati otiske prstiju, biće mu snimljeno lice i skeniran pasoš. Ti podaci zatim ulaze u ditigalnu kartoteku, s tim što će biti zaštićeni od zloupotreba. Među ovim podacima su ime, prezime, datum rođenja, nacionalnost, pol, broj i datum isticanja putnog dokumenta, datum i vreme ulaska ili izlaska iz šengeske zone i mesto prelaska granice.
Dok se sve to očita i registruje, izvesno je da će proći bar malo više vremena od običnog udaranja pečata.
ETIAS će morati da popunjavaju i građani Srbije i celog Zapadnog Balkana, kao državljani SAD, Kanade, Australije, Argentine, Južne Koreje, Brazila, UAE, Hong Konga, Izraela, Japana, Meksika, Novog Zelanda, Velike Britanije, Singapura. Biće potreban za sve članice EU kao i za Norvešku, Island, Švajcarsku, Vatikan, San Marino, Lihtenštajn i Monako.
Glas javnosti /E03S