Potpisale su Sporazum o sukcesiji, tj. imovinskoj deobi nasleđa SFRJ. U nju su ušle ambasade, rezidencije, stanovi u diplomatskim kvartovima širom sveta, poslovni prostori, odmarališta na moru, nepokretnosti brojnih jugoslovenskih preduzeća koje je, po raspadu države, trebalo nekako podeliti među nekadašnjim republikama.
- Nakon 20 godina, osim podele diplomatsko-konzularnih predstavništava, nije urađeno gotovo ništa, posebno kada je reč o Aneksu G i vraćanju privatne imovine - kaže savetnik za praćenje sudskih procesa u bivšim jugoslovenskim republikama Ivan Simić.
- Hrvatska je najveći dobitnik. Njihovo pravosuđe se držalo koegzistentno i sve ono što su tražili, oni su i dobili - nastavlja Simić. - Srbija im je dodeljivala sve što su tražili, mada hrvatska preduzeća ovde nisu investirala, već otvarala tzv. OUR-e (Organizacije udruženog rada).
- Srpska preduzeća su direktno ulagala u imovinu u Hrvatskoj, a nijedna srpska firma nije uspela da vrati nijedan centimetar imovine. Hrvatska je konfiskovala svu imovinu srpskih preduzeća sistemski donoseći ne jedan već sedam zakonskih i podzakonskih akata koji su joj omogućili konfiskovanje i pokretne i nepokretne imovine - istakao je Simić.
On je objasnio i da Evropski sud za ljudska prva u Strazburu ne ulazi u preispitivanje tih akata pozivajući se na to da Hrvatska do 1997. godine nije bila potpisnik Evropske konvencije o ljudskim pravima.
- Mi ovde imamo šizofrenu situaciju u pravnom saobraćaju, jer hrvatsko pravosuđe ne primenjuje Sporazum o sukcesiji i odbija da izvrši povraćaj oduzete imovine, a srpsko pravosuđe priznaje odluke hrvatskih sudova i sve primenjuje - kaže Simić.
Pored preduzeća, u istoj situaciji su i bivše jugoslovenske banke, koje osim imovine, imaju potraživanja po osnovu kredita datih raznim hrvatskim preduzećima, a koji nisu vraćeni.
Poseban problem su penzije, jer mnogi građani koji su radili u Hrvatskoj još nisu ostvarili pravo na penziju.
- Ukoliko ne možete realizovati nijedno, ne samo imovinsko, već ni osnovno ljudsko pravo, a s druge strane vi prihvatate sva potraživanja, onda je jasno da neke odluke treba preispitati jer međunarodno doneti pravni akti ima veću važnost od odluka lokalnih sudova - naglasio je Simić.
(Glas javnosti)