U srpskoj tradiciji, 6. jul nosi tišinu jutra, miris sveže ubranog bilja i svetlost večernje vatre. To je dan uoči Ivanjdana – praznika rođenja Svetog Jovana Krstitelja, koji se obeležava 7. jula. Dok se gradovi tope pod letnjim suncem, sela i domovi utihnu, a narod se okreće običajima koji spajaju četiri sveta elementa: zemlju, vodu, vatru i vazduh.
Iako se sam praznik slavi dan kasnije, upravo 6. jul je vreme za najdublje rituale – čišćenje, tišinu, prirodu i molitvu.
Branje lekovitog bilja – kada trava ima dušu
Narodno verovanje kaže da baš na ovaj dan bilje ima najveću moć. Od ranog jutra beru se lekovite biljke poput kantariona, pelina, bosiljka, gloga i lipe, koje se potom pažljivo suše na suncu. One se kasnije koriste za čajeve, mirisanje doma, pa čak i kao amajlije.
Devojke su nekada nosile cveće u kosi ili sakriveno u kecelji – za ljubav i sreću. Stara izreka kaže:
„Ko danas ubere kantarion sa pesmom u srcu, neće biti tužan cele godine.“
Umivanje vodom sa izvora – za zdravlje i lepotu
Još jedan duboko ukorenjen običaj jeste odlazak do izvora, potoka ili bunara, odakle se donosi voda za praznik. Lice se njome umiva ujutru, a ostatak se čuva u kući „za ne daj Bože“.
Ova voda, kako se veruje, štiti od zla, donosi smirenost i unutrašnji mir.
Čišćenje doma – da tuga ne prespava praznik
Dan uoči Ivanjdana nikada se ne ostavlja u neredu. Kuća se detaljno čisti, pragovi se brišu, stari venčići i biljke se bacaju, a ponekad se dvorište prska osveštanom vodom.
Ovo nije samo fizičko čišćenje – već duhovna priprema:
„Da zlo ne ostane, da tuga ne prenoći s nama.“
Post, mir i tišina
Iako nije obavezan, mnogi vernici poste 6. jula. U danu pred praznik izbegavaju se teške reči, ogovaranje, buka i bes. Dan se provodi u tišini, sabranosti i molitvi, kako bi praznik dočekali čistog srca.
Glas javnosti/D03S