Glas Javnosti

INTERVJU GLASA! Milan Belić, specijalista za terorizam, bezbednost i organizovani kriminal: Nove pretnje i porast nasilja su veliki RIZIK (FOTO)

Društvo
Autor: Glas javnosti

Milan Belić je pukovnik policije u penziji, pravnik, diplomirani defektolog - specijalni pedagog, strukovni politikolog – specijalista za oblast terorizma i organizovanog kriminala, master menadžer za terorizam, organizovani kriminal i bezbednost.


Radni vek je proveo na operativnim i rukovodećim poslovima Službe državne bezbednosti Republike Srbije i policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike  Srbije.

U svom tridesetogodišnjem radu učestvovao je u organizaciji i realizaciji bezbednosne zaštite više od stotinu najviših domaćih i stranih određenih lica i delegacija kako u zemlji tako i u inostranstvu ali i u organizaciji i realizaciji zaštite diplomatsko-konzularnih predstavništava i ostalih ličnosti i objekata. Kao član radnih tela Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije učestvovao je u izradi podzakonskih akata kojima se reguliše način obavljanja poslova bezbednosne zaštite određenih lica i objekata. Koordinirao je, neposredno rukovodio i predavao na seminaru i kursevima iz oblasti bezbednosne zaštite određenih lica.
Autor je više monografija, priručnika, praktikuma i naučnih radova iz oblasti bezbednosti, bezbednosne zaštite određenih lica. Uzimao je učešće na više međunarodnih naučnih koferencija vezanih za oblast bezbednosti.  
Kao istraživač, autor i predavač od 2011. godine uzimao je učešće u sprovođenju dela nastave na Specijalističkim akademskim studijama Kriminalističko-policijskog univerziteta u Beogradu, smer Bezbednosna zaštita lica i imovine, predmet Obezbeđenje i zaštita ličnosti.

Otkud ideja za temom koju obrađujete u monografiji i da li kod nas ona nije dovoljno obrađena?

Bezbednosnom zaštitom određenih lica i objekata, kao podsistemom bezbednosti koji pojedini autori nazivaju vrlo često obezbeđenjem, bavim se više od tri decenije obavljajući poslove u Službi državne bezbednosti i u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije tadašnjoj Upravi za obezbeđenje određenih ličnosti i objekata. Na početku vezan impulsima ovog specifičnog zanata i činjenicom da u našem naučno-stručnom, profesionalnom i obrazovnom prostoru nedostaje ovakva vrsta literature počeo sam da proučavam ovu aktuelnu oblast bezbednosti.
knjiga1 
Kroz proučavanje, višegodišnjeg iskustva, ličnih zapažanja,  pisanja i predavanja o ovom bezbednosnom podsistemu kao i proučavanja oblika ugrožavanja određenih lica i objekata, pokušao sam da podelim sa kolegama i studentima na specijalističko akademskim studijama Kriminalističko-policijskog univerziteta, gde sam uzimao učešće kao predavač po pozivu na jednom od predmeta od 2011. godine i time doprinesem razvoju teorije i prakse u razmatranoj oblasti, njenoj vrednosti i posebnosti.

Da li je savremeno doba donelo nove pristupe u zaštiti najviših državnih predstavnika?

Aktuelna bezbednosna situacija u Evropi, posebno postojanje novih bezbednosnih pretnji i izazova u svetu, eskalacija terorizma i učestalost ispoljavanja nasilja predstavlja veliki bezbednosni rizik po bezbednost ljudi uopšte ali i po bezbednost određenih lica i objekata koji oni koriste. Istovremeno, moderni terorizam i organizovani kriminal donose nove oblike ugrožavanja bezbednosti i teškoće u prognoziranju načina na koji će se ti napadi izvesti, naročito kada se uzme u obzir korišćenje savremene tehnologije i sofisticiranih sredstava od strane nosioca ugrožavanja.

Stanje ugroženosti najviših državnih predstavnika u suštini karakterišu pojave i oblici ugrožavanja koji su tokom zadnjih godina prisutni u celom svetu: terorističke pretnje, kriminalne pretnje, intenzivna delatnost obaveštajnih službi i njihovih ekspozitura (promena agenturnog načina rada, diferenciranje i selekcija ranije stvorenih veza, održavanje veza uvođenjem novijih tehničkih dostignuća, traženje novih boljih formi uticaja i dr.), agresivniji nastup eksponenata radikalnih islamističkih grupa u zemlji i regionu. Sve navedeno uslovilo je stanje agresivnijeg i organizovanijeg delovanja u zemlji i inostranstvu.
Povećan rizik i stepen opasnosti od napada na predsednika države, implicira potrebu ne samo kritičkog sagledavanja postojećih sistemskih rešenja već i daleko veći stepen saradnje i koordinacije državnih struktura a posebno specijalizovanih institucija bezbednosnog, obaveštajnog, vojnog i policijskog karaktera sa ostalim zaštitno-bezbednosnim strukturama države. 

U savremenim uslovima planirane napade specijalizovane bezbednosne službe moraju da otkrivaju u periodu pripreme, prodorom u terorističke organizacije, kriminalne sredine i tako dođu do saznanja o udruživanju, metodama rada, planovima kretanja i planiranju napada. Istraživanjima o mogućim oblicima ugrožavanja najviših državnih predstavnika identifikovani su, pored ostalih, i faktori rizika koji obuhvataju individualne činioce i činioce socijalnih okruženja (lično-psihološki motivisani napadi) koji predstavljaju izazove za specijalizovan službe. S tim u vezi, preventivne mere bi trebalo da obuhvate i „asocijalno ponašanje“ koje može predstavljati „predfazu“ mogućeg ugrožavanja.

Zaštita najviših državnih predstavnika je oblast bezbednosnog delovanja koja se intenzivno razvija. Savremeni pristup ovoj delatnosti je u preventivnom i proaktivnom radu, koji polako potiskuje reaktivno postupanje.

U sklopu već započete reforme sektora bezbednosti u Republici Srbiji, izvršene su krupne i radikalne sistemske, organizacione, institucionalne i normativne promene (radikalni prelazi iz sistema u sistem ostavili su trag na specijalizovanim bezbednosnim službama kako na ciljeve tako i na rukovodeće principe i metode rada) koje su rezultirale usvajanjem čitavog seta zakonskih projekata, koji se tiču problematike bezbednosti, drugačije podele poslova bezbednosti a time i reorganizacije postojećih struktura bezbednosti, što je jedan od preduslova za pristupanje evroatlantskim integracijama.

Efikasno suprotstavljanje najsloženijim oblicima terorizma i organizovanog kriminala bez moderno koncipiranog obaveštajnog, preventivno-bezbednosnog postupanja, predstavlja teško dostižan cilj. Prema tome, treba imati u vidu da moderan sistem bezbednosne zaštite određenih lica, predstavlja varijabilnu kategoriju usko vezanu za strukturu, stepen razvoja, osnovni koncept delovanja i projektovane pravce razvoja bezbednosnog sistema u određenoj državi. Iz toga je evidentno, da se bez obzira na navedene mere zaštite, ne može govoriti o idealnom modelu, poželjnom za implementaciju u svim državama, već se može razmatrati funkcionalno i najproduktivnije rešenje u svakoj državi posebno. Iz tog razloga, u mojoj novoj monografiji „Sistem bezbednosne zaštite određenih lica – teorija i praksa“, prezentovana su moguća rešenja zasnovana na najboljoj praksi, dok će sistem zaštite u određenoj državi predstavljati svojevrsni kompromis između ponuđenih rešenja zaštite, aktuelne situacije i strategije razvoja bezbednosnog sistema.
knjiga2 

Aktuelno stanje bezbednosti u regionu, Evropi i svetu kao i globalna slika terorističkih pretnji traži novu i fleksibilnu organizacionu strukturu unutrašnje i spoljne bezbednosti, jasno postavljen sistem zaštite sa preciznim procedurama, sistematičnog kombinovanja naučnih saznanja i tradicionalnih bezbednosnih, policijskih metoda posebno u sprečavanju i suzbijanju pojava terorizma i organizovanog kriminala.

Osnovni preduslovi za efikasnu preventivnu zaštitu određenih lica:

•    Nosioci poslova bezbednosne zaštite trebaju imati potrebna ovlašćenja i samostalnost u donošenju odluka;
•    Rad službi bezbednosti, pored prikupljanja operativnih saznanja o mogućim nosiocima ugrožavanja treba biti usmeren na neposredno angažovanje povodom obrade svih događaja koji su u direktnoj ili indirektnoj vezi sa ugrožavanjem;
•    Kontinuirana i pravovremena razmena operativnih informacija i saznanja,  planiranje i preduzimanje zajedničkih mera i aktivnosti na sprečavanju ugrožavanja sa svim bezbednosnim subjektima; 
•    Informisanost o strukturi terorističkih grupa i ćelija, organizovanih kriminalnih grupa u zemlji i u okruženju, izučavanje njihove organizacije, metoda rada, planova, kretanja...;
•    Objektivna procena ugroženosti, izrada analize rizika na operativnom i taktičkom nivou;
•    Izrada planova reagovanja u vanrednim situacijama naročito za slučaj upotrebe oružja za masovno uništavanje (oprema i sredstva za intervenciju, specijalni kombinezoni-skafanderi, maske, izolacioni aparati za disanje, detektori i sl.);
•    Psihološka priprema pripadnika specijalizovane jedinice, jasno utvrđene procedure postupanja;
•    Formiranje bezbednosnih punktova sa odgovarajućim tehničkim uslovima (protivdiverziona kontrola) i upotreba posebno dresiranih pasa u cilju kontrole i pregleda;
•    Opremanje objekata koje koriste određena lica savremenim preventivno tehničkim sredstvima;
•    Sprečavanje oticanja poverljivih podataka; i dr.


Da li postoji idealni model zaštite, ili ne od čega zavisi?

Idealni model zaštite ne postoji, ali ograničavam se na to da je moje pisanje na ovu temu motivisano rečju „zaštita“ ne priklanjajući se onima koji kažu da se ne može niko zaštiti ako neko hoće da ga ugrozi!

Osnovni relevantni parametar kojeg se specijalizovana služba za bezbednosnu zaštitu mora pridržavati kod određivanja pravca svog operativnog i tehničkog razvoja, odnosno profesionalnog prosperiteta, jeste definisanje odnosa prema izvorima ugrožavanja. Težnje moraju biti apsolutno usklađene sa raspoloživim ekonomskim potencijalima kao i objektivno procenjenim širim nacionalnim interesima. Potrebno je da nadležni državni organ odredi koje će društvene snage na tim zadacima biti angažovani, koliki su kapaciteti realnih resursa, do koje mere moguć oslonac na druge subjekte bezbednosti u operativnoj sferi  i procene na koliku će podršku strateški pristup naići na opštenacionalnom nivou. Navedeni način je jedini način generalnog definisanja: šta će i ko će biti smatran ugrožavajućom pretnjom nacinalnom i državnom suverenitetu, koje nacionalne vrednosti treba prioritetno štititi i na koji način, na koje sistemske slabosti treba obratiti posebnu pažnju i kako nad njima uspostaviti bezbednosnu zaštitu.


Što se tiče strategija preventivnog postupanja u poslednje vreme smo izloženi sveopštoj upotrebi reči „obezbeđenje“, „zaštita“, „bezbednosna zaštita“. Sa tim terminima „manipulišu“ štampani i elektronski mediji te su se oni gotovo ustalili u svakodnevnoj komunikaciji. A koje su razlike i šta svaki pojam podrazumeva? Predpostavljam da većina onih koji se bave tim poslovima ne bi mogli dati precizan odgovor. Upućeni bi mogli reći da se pojmovi razlikuju.... Pri pravljenju razlike između navednih pojmova važno je napomenuti da se te aktivnosti nemogu sasvim striktno odvojiti jedna od druge. Tako se, na primer, „bezbednosna zaštita“ ne može posmatrati odvojeno od „zaštite“, niti odvojeno od „obezbeđenje“. Ova povezanost, ne samo između nosioca poslova već i između oblasti, predstavlja jednu od posebnosti poslova podsistema nacionalne bezbednosti.

Za izradu optimalnog sistema zaštite nema univerzalnog pravila. Ne može se izvršiti priprema za sve moguće slučajeve. Važno je na osnovu iskustva izvući pouku i pokušati predvideti moguće oblike i vidove ugrožavanja.

Da bi sistem bezbednosne zaštite, kao pod sistem nacionalne bezbednosti, ispunio svoju zaštitnu funkciju neophodno je funkcionalno povezivanje organa nadležnih za bezbednosnu zaštitu, blagovremena i sveobuhvatna primena kontraobaveštajnih, bezbednosno-preventivnih, preventivno -tehničkih mera zaštite i fizičkih mera obezbeđenja. Svaka od navedenih mera može se primenjivati kao zasebna celina, ali se najviši nivo zaštite postiže jedino primenom svih mera istovremeno.

Sve planirane mere moraju se sprovoditi blagovremeno, savesno, odgovorno i disciplinovano bilo da se radi o pojedinačnim radnjama ili zajedničkim poslovima i aktivnostima. 

Treba istaći i značaj razvijanja sistema edukacije, stručnog usavršavanja pripadnika specijalizovanih službi sa ciljem razvijanja stečenih znanja i veština kao i usvajanja novih i aktuelnih sadržaja proisteklih iz policijske prakse i nauke koji predstavlja jedan od najvažnijih uslova za istinsku profesionalizaciju bezbednosnih subjekata.

Koncept edukacije treba da odrazi složenost unutrašnje organizacije specijalizovane službe u obavljanju poslova zaštite koji uključuju različite nivoe donošenja odluka odnosno njihovog sprovođenja.
knjiga3 

Pored navedenih osnovnih preduslova za efikasnu preventivnu zaštitu neophodno je i:

•    Razmena informacija sa Interpolom, međunarodnim policijskim organizacijama o registrovanim izvršiocima terorističkih akata i članovima terorističkih, kriminalnih organizacija, grupa;
•    Formiranje baza podataka svih ukradenih pasoša, dokumenata i isprava, kako u Republici Srbiji tako i drugim zemljama;
•    Razmena iskustava sa partnerskim službama u Evropi i svetu u cilju prenošenja pozitivnih iskustava u organizaciji rada i efikasnijem delovanju na preventivnom i represivnom planu;
•    U preventivno-bezbednosnom smislu razvijati preventivni i proaktivni model rada, koji bi bio utemeljen na obaveštajnom, kontraobaveštajnom, kriminalističko-obaveštajnom, preventivno-bezbednosnom radu,
•    Fokusirati se na analitički rad, operativne analize i procene pretnji na osnovu kojih će postupati organi nadležni za bezbednosnu zaštitu,
•    Unapređivati načine prikupljanja, skladištenja i pristupanja informacijama od značaja za bezbednost,
•    Adekvatno opremanje svih nivoa organizacije odgovarajućom informaciono-komunikacionom opremom. 

Iskustva pokazuju da ni jedan organ nadležan za bezbednosnu zaštitu nije autonoman i dovoljan u sprečavanju ugrožavanja određenih lica. Ni jedan ne može ostvariti svoju očekivanu ulogu ukoliko se blagovremeno ne usklade, koordiniraju i sprovedu odgovarajuće mere zaštite sa drugim organima nadležnim za bezbednosnu zaštitu. 

Kao što je navedeno u predhodnim pitanjima, ponoviću jer je važno, sve planirane mere bezbednosne zaštite moraju se sprovoditi blagovremeno, sveobuhvatno, savesno, odgovorno i disciplinovano bilo da se radi o pojedinačnim radnjama ili zajedničkim poslovima i aktivnostima kako bi se sprečilo ugrožavanje određenog lica. 

Moram istaći da bi predložene mere i aktivnosti funkcionisale neophodna su i adekvatna rukovodeća kadrovska rešenja na strateškom, (visokom), (srednjem), operativnom i taktičkom nivou. Imajući u vidu široku skalu organizacione i funkcionalne strukture specijalizovanih jedinica za zaštitu razlikujemo rukovodeći i operativni nivo obavljanja ovih poslova. Rukovodilac jedinice planira, organizuje, kordinira, kontroliše i usmerava celokupnu delatnost zaštite. rukovodioci pojedinih odeljenja u zavisnosti od strukture organizacije imaju istu ili sličnu funkciju u okviru svoje organizacione jedinice. Operativni ili neposredni poslovi obuhvataju neposrednu primenu ovlašćenja i korišćenje tehničkih sredstva i opreme.

Sposobnosti koje rukovodilac mora da poseduje su: strateško informativni rad, analitičko raščlanjivanje, inovativan pristup, doslednost, istrajnost, nastup na internacionalnom planu, akademski profil, najmanje 15 godina rada na poslovima bezbednosne zaštite s tim da najmanje deset godina radi na rukodećim mestima operativnog i taktičkog nivoa. Najveća opasnost za sprovođenje sistema bezbednosti je, sticanje početnih iskustava i prakse na rukovodećem radnom mestu!


 Autor ste više stručnih publikacija i radova iz oblasti bezbednosne zaštite određenih lica. Da li je u planu pisanje još nekog udžbenika na osnovu vašeg iskustva i prakse.

Vezano za ovo pitanja možda bih mogao da kažem da sam u svojoj „edukativnoj misiji“ delimično uspeo. Veliki broj operativnih radnika je prošlo svrsishodnu i konstruktivnu edukaciju. Na njima je da stečeno znanje šire dalje, jer to je jedan od načina kako se može kanalisati razvijanje kolektivne svesti o bezbednosnoj zaštiti i bezbednosti uopšte.

Autor sam i koautor više stručnih radova, praktikuma, priručnika i monografija iz oblasti bezbednosne zaštite.
Svi moji stručni radovi i publikacije sigurno da ne iscrpljuje apsolutno sve aspekte bezbednosne zaštite, jer zbog nepredvidivosti ispoljavanja oblika ugrožavanja to jednostavno nije moguće. S obzirom da se na praktičnom planu javljaju problemi vezani za procenjivanje i identifikovanje stvarnih i potencijalnih opasnosti od pojedinih oblika ugrožavanja, radim na pisanju nove monografije „Sistem bezbednosne zaštite određenih lica-teorija i praksa“ koja će zaokružiti moje viđenje oblasti sistema bezbednosne zaštite određenih lica i objekata. Cilj je da motivišem stručnu i naučnu zainteresovanost među teoretičarima i praktičarima u vezi poslova bezbednosne zaštite, što ide u prilog opštih naučnih spoznaja vezanih za ovu oblast.

Na kraju, biću slobodan da kažem da sebe smatram dovoljno kompetentnim da se upustim u složeno naučno elaboriranje ovog zanata koji je star koliko i samo čovečanstvo.

BONUS VIDEO: DR SEMIR OSMANAGIĆ - SVE ŠTO NISAM SMEO DA KAŽEM

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS



KOMENTAR