Krfska 7a. Jedna od dve adrese u Beogradu, na kojoj se nalazi "Svratište za decu ulice". Druga je u Bulevaru Arsenija Čarnojevića 145 na Novom Beogradu.
Na vratima, reporetra "Glasa javnosti" dočekuje nasmejano lice specijalnog pedagoga Jelene Mitić-Pantić.
Društvo joj prave dva dugogodišnja korisnika, od kojih jedan, Emir, koji poslednje tri godine i radi u Svratištu kao vršnjački edukator, a drugi, Boško Marković, kao njegov asistent po potrebi, jer želi da pomogne.
Svratište postoji na ovoj lokaciji od 2008. godine, a radno vreme je svakoga dana od 8 do 20h, vikendom od 10 do 18h.
Prostor nije veliki, svega dve , tri sobice, kuhinja i kupatilo, ali je čisto, toplo, oseća se miris kuvane hrane iz kuhinje, čuje se muzika, smeh idečija graja, kao i zvuci nekog crtaća iz druge prostorije.
-Svratište za decu ulice namenjeno je deci koja žive ili rade na ulici, uzrasta od pet do 15 godina, odnosno to su kriterijumi za prijem u program. Radi se o deci koja pomažu roditeljima da nadomeste kućni budžet i bukvalno prežive iz dana u dan. Reč je o ekstremno siromašnim porodicama, koji žive u naseljima gde nema struje, vode, kuće, u pravom smislu te reči - kaže Jelena Mitić -Pantić za "Glas javnosti".
U Svratištu se trude da im obezbede ono što druga daca imaju u svojim porodicama, toplinu doma, obroke , kupanja, čistu garderobu, pripreme i odlaska u školu i pomoći oko domaćih zadataka. U popodnevnim časovima se odvijaju različite radionice, do večeri kada odlaze svojim kućama, gde u suštini samo prespavaju. Takođe se trude da im upotpune i obogate detinjstvo tako što ih vode u bioskop, pozorište, na koncerte, sportska dešavanja, odnosno na sva dešavanja gde druga deca idu sa svojim porodicama.
Na evidenciji Svratišta je 150 korisnika, kako u Krfskoj, koja pokriva stari grad, tako i na Novom Beogradu.
-Dnevno kroz Svratište prođe od 50. do 70. dece. U zimskom periodu ih ima mnogo više zbog niskih temperatura, ali sada zbog celokupne epidemiološke situacije, 13 može da ih boravi istovremeno u prostoru, pa se snalaze tako što ih organizujemo da dolaze po smenama - objašnjava specijalni pedagog koja Božić slavi sa mališanima u Svratištu.
Što se tiče zaposlenih u Svratištu, postoji ceo stručni tim na obe adrese, koga čine: specijalni pedagog, socijalni radnik, medicinska sestra i dve terenske radnice koje su spona sa porodicama. One ih obilaze i pribavljaju informacije o porodicama koje su bitne za stručni tim. One takođe pronalaze novu decu koja mogu da budu potencijalni korisnici programa.
Boško Marković osamnaestogodišnjak, korisnik je Svratišta od svoje 10 godine. On je primer najbolje iskorišćenih mogućnosti koje Svratište pruža. Bio je dete ulice koje je sa roditeljima prodavalo papirne maramice na ulici, bez ikakve socijalizacije na vidiku, vaspitno zapušten i neukjučen u obrazovni sistem.
Za svratište je saznao od dve terenske radnice koje su uspele da ga privole da dođe u isto, tako što je od njih čuo da tu može da se druži, okupa, dobije obrok, ode u bioskop, pozorište.Kaže da se na početku jako plašio jer nije znao šta ga očekuje, ali je ipak došao, jer kako kaže, i da mu se nije dopalo, kod kuće bi ga isto sačekao i sutra.
Bilo je potpuno drugačije nego što je zamišljao. Zanimljive radionice, puno dece, dobrih edukatora, vaspitača i volontera. U saradnji sa centrom za Socijalni rad je napravljen dogovor da on i njegove sestre dolaze u Svratište na dnevnom nivou.
Boško je danas četvrta godina IT srednje škole, koja je radila neke radionice u Svratištu, videli su njegov potencijal i preuzeli na sebe njegovo stipendiranje.
-Želja mi je da nakon IT škole upišem kurs, i budem policajac - kaže Boško uz osmeh i dodaje da njegove tri sestre idu u školu i dolaze u Svratište, a od skoro i najmlađi brat.
Boško je sada u Svratištu neka vrsta asistenta vršnjačkom edukatoru.
Dugogodišnji korisnik, i poslednje tri godine vršnjački edukator u Svratištu, je Emir Kadrijević. Stidljiv i prijatan momak.
U Svratište je prvi put došao sa sedam godina i tu je porastao, a za njega je saznao od drugara koji je takođe bio korisnik, koji ga je nagovorio da dođe.
-Plašio sam se da prvi put da uđem unutra, jer sam mislio da je to neki Dom za decu- seća se svog prvog susreta sa ovim prostorom.
Emir je zabavan, nasmejan i zna da drži pažnju. Deca ga obožavaju , ume da im se posveti, jer je i sam delio njihovu subinu.
Njegova poruka svoj deci ulice je da dođu, jer osim hrane, odeće, edukacije, dobiće i ljubav i pažnju koju te male duše imaju samo ovde.
Dok oni pričaju sa reporterom "Glasa javnosti" čuje se dečiji žamor i oni jedno po jedno ulaze u portoriju. Veseli i razdragani baš kao i dabašnji praznik.
Mali ljudi, kao i svakog dana i na Božić su došli da se ugreju i pojedu nešto kuvano. Veselo se vrzmaju oko naših nogu, promrzli i obučeni u ono što im dobri ljudi daruju kao donaciju, misleći i saosećajući sa onima koji nemaju topli dom i trpezu punu božićnjih đakonija.
Kako su objasnili sagovornici "Glasa javnosti" Svratište nema nikakvu kontinuiranu i sistemsku podršku. Za hranu se snalaze tako što im građani donesu namirnice za doručak i užinu, a ručak sami finansiraju. Novac zarađuju preko projekata, što znači da nemaju nikakvu sigurnost da li će naredne godine imati sredstva za nastavak rada. Ni država, grad, opština, niko ne daje sredstva za njihov rad.
- Sreća je što se ljudi odazivaju, dolaze, pomažu. Da njih nema, Svratište ne bi moglo da opstane.Treba nam bukvalno sve, kao i svakom domaćinstvu. Hrana, garderoba, školski pribor, sredstva za higijenu, slatkiši... Takođe, ko ima i može novčano da pomogne, na sajtu Centra za integraciju mladih postoji račun na koji mogu da se uplate sredstva- kažu naši sagovornici.
Kako da im pomognete i da ih kontaktirate možete da vidite na Fejzbuk stranici Stratišta.
Svaka pomoć im je dobrodošla. Naše malo , njima će značiti mnogo. Na današnji dan , veliki hrišćanski praznik, ali i svakog drugog dana setimo dece ulice, o kojima ne brine niko, ni društvo, ni dražava, ni jedna isntitucija i budimo ljudi.
(Glas javnosti)