Glas Javnosti

Evo kako izgleda udžbenik istorije za 6. razred: Školski program po meri okupatora, Zagreba i Prištine

Društvo
Autor: Glas javnosti

Veliki albanski junak Skenderbeg, Hrvatska u desetom veku, hrvatski kralj Tomislav, Hrvatska država u Posavini...

Šta reći, ovo čak ni hrvatski istoričari nisu stavili u svoje udžbenike jer drže do sebe i bila bi ih sramota, ali zato to uče deca u Srbiji. Srpski neprijatelji nisu Kurti, Rama, Priština, Zagreb, Sarajevo…

Srpski neprijatelji su u Beogradu, sede u Vladi Srbije i to u sred Predsedništva.

Po Zakonu o udžbenicima, da bi se isti našao u školama moralo je Ministarstvo da donese plan udžbenika na osnovu predloga Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja. Onda su „stručnjaci” iz Saveta za stručno obrazovanje pre štampanja morali da pregledaju celu knjigu i da daju svoj blagoslov.

Ni udžbenici u komunizmu nisu bili sjajni, ali su bili daleko od ovakvih laži i propagande. Nije problem što je ovo napisano, papir trpi sve, problem je što je ovo odobreno za štampanje. Na ovaj udžbenik, odobrenje i svoj potpis morala je da stavi lično baka u penziji, ministar prosvete Slavica Đukić Dejanović.

Foto: PrintscreenSrbima školske udžbenike Ante Žužul. Nekad najbolji prijatelj Franje Tuđmana, danas najveći finansijer HDZ-a.

Žužul je vlasnik beogradskog „BIGZ školstva” kojeg je kupio za 400.000 evra. U saradnji sa nemačkom izdavačkom kućom „Klet”, on drži monopol tržišta udžbenika u Srbiji. Zbog toga su srpski udžbenici istorije bliži tabloidnom novinarstvu nego nauci.

Sve knjige se štampaju u Hrvatskoj, zatim se dopremaju u Srbiju i za to se ne plaća porez, što dodatno oštećuje našu privredu. Celokupan promet i njihova godišnja zarada na tržištu u Srbiji iznosi 30 miliona evra.

Klet malo vuče na kletvu, a i Ante je povukao na svog imenjaka pa su se tako za 15 godina njegovog rada u Srbiji, u njegovim udžbenicima pored gore navedenih, redovno pojavljivale i mnoge druge „greške.” Najviše „greške” koje uče decu netačnim istorijskim činjenicama.

Tako se u celoj knjizi istorije, Jasenovac pominje u samo jednoj rečenici, bez jasnog broja žrtava ili je on potpuno pomešan sa brojem ubijenih, Jevrejaἄ, Roma, Hrvata, pa i Srba.

Učenici u Srbiji uče da su Beograd, cela Šumadija i delovi pomoravlja, nekad bili deo Hrvatske.

U tematskom atlasu za predmet Priroda i društvo za 4. razred, objavljen je naslov „Najstarija srpska država Raška.” Na toj karti iz IH veka, istočno od Raške je Bugarska, jugoistočno Vizantija, koja inače nikad nije ni postojala, kao što nije ni i Hrvatska koja je prikazana sa svih ostalih strana.

Anti se pre par godina provukla još jedna „greška.” Tako je u udžbeniku za Tehničko obrazovanje za 5. razred, srpski policajac prikazan u hrvatskoj uniformi sa sve kravatom sa šahovnicom i mapom Hrvatske na ramenu.

Samo u takvim udžbenicima je moguće da se u IH veku pominje država nastala na srpskoj krvi pre 30 godina, da Albanac bude neko kome se čukundeda zvao Branilo i bio je čelnik u vojsci Dušana Silnog, neko kome se pradeda zvao Komnen, deda Pavle, otac Jovan, a majka Vojislava Branković, ćerka Grgura Brankovića, starijeg brata Vuka Brankovića.

Braća su mu nosili imena Staniša, Kostadin i Repoš. S tim da su Jovan i Repoš sahranjeni u manastiru Hilandar. Kasnije će se uspostaviti još jedno srodstvo ove porodice sa Brankovićima, kada se Skenderbegov sin Ivan oženio Irenom Branković, unukom despota Đurađa Brankovića po kome je Skenderbeg i dobio ime.

U gradu Kroja na 30 km od Tirane, postoji crkva Svetog Nikole, tu se nalazi skripta Furađa Kastriota Skenderbega… O njoj je 2012. godine prvi put na jednoj albanskoj televiziji pričao neki albanski istoričar, bio je to Ardijan Kljosi. Mesec dana nakon ove izjave Kljosi je odjednom izvršio „samoubistvo.”

Nakon što su Albanci preplavili Švajcarsku, tom gomilom kako ih je on nazvao, bavio se i švajcarski naučnik Oliver Šmit. On je napisao da je Skenderbeg bio Srbin koji se protiv Turaka borio za obnavljanje očevine. Gnevni Albanci tad objavljuju njegovu adresu kako bi mogli da ga posete svi Albanci u Švajcarskoj.

Pisali su mnogi stranci ali Katedra za srpsku istoriju i pored svih ovih dešavanja ćuti kao zalivena. Ćuti iako Srbi u Bugarskoj, Rumuniji, Mađarskoj, Makedoniji, Grčkoj, kao da nikada nisu ni postojali. Hrvatsku da i ne pominjemo.

Skenderbegu digoše spomenik u Tirani, Tvrtku u Sarajevu a Nikoli Tesli u Smiljanu. Mada, da se Tesla na Ilindan te 1941. godine zatekao u rodnom Smiljanu kod Gospića, ne bi mu pomoglo ni da je 100 puta naučnik. Bio bi 507 žrtva i preklan kao jagnje, a danas su ga čak stavili i na evro.

Ovakav instant istorija je potrebna svakom okupatoru, zato srpsku istoriju prikazuju kao niz poraza i propuštenih prilika.

Srpska tehnika se 1999. godine skoro neoštećena povlačila sa KiM, što su zaprepašćeni gledali mnogi NATO oficiri.

Tada je svet rekao:

„Mi sa Srbima više nećemo ratovati, od sada ćemo im školovati i vaspitavati decu.”

Glas javnosti/Deki RS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR