„Ono što dobro činimo zapravo Bog čini preko nas. Mi smo Božji saradnici u činjenju dobra. Kada činimo dobro, mi smo ruka Božja, kojom Bog preko nas čini dobro. Dar i ljubav koju imamo jeste dar Božji. Dar je i život i sve ostalo što imamo. Nažalost, ono što je samo naše, to je kada smo sami za sebe – sebičnost. Kada ne osećamo ljubav, to je ono što je samo naše, odnosno ništa”, rekao je vladika Ilarion.
Istakao i to da je praštanje temelj našeg duhovnog truda: „Da oprostimo da bi se i nama oprostilo“. Podsetio je i na molitvu „Oče naš“, u kojoj tražimo od Boga da nam oprosti kao što mi opraštamo drugima. Vladika je naglasio da je istinsko bogatstvo vere često skriveno u onome što izgleda „obično“, podsećajući da ni sam Hristos u očima mnogih nije izgledao privlačno, posebno u trenucima stradanja i poniženja na Krstu.
„Tako i mi, jureći za harizmatičnim ličnostima, prolazimo pored svetitelja koji su previše obični za naš ukus“, istakao je vladika Ilarion i poručio da hrišćanin mora da se oslobodi komplikovanih misli i da odnose sa bližnjima temelji na praštanju i jednostavnosti pred Bogom.
„Treba da oprostimo jedni drugima i uprostimo svoje odnose i da stojimo pravo pred Bogom, da ništa između nas i Boga ne postoji, jer jedan je posrednik — Bogočovek Isus Hristos. Borba sa pomislima je delikatna, ali ona je put ka prostoru Carstva Nebeskog, u prostor večne slobode”.
Zaključio je da je praštanje temelj hrišćanskog života i put ka slobodi u Carstvu Nebeskom.
Glas Javnosti/ P02S