Glas Javnosti

DRAGANA SOĆANIN, PREDSEDNICA UDRUŽENJA 'RODITELJ': Deca nisu igračka, kad smo ih doneli na svet moramo ih izvesti na put!

Društvo
Autor: Glas javnosti

Koliko smo puta samo čuli izreku „da su deca naše najveće bogatstvo“ i „da sve potiče iz porodice“ koja je najvažnija za razvoj jednog društva i države... Da ne bi sve ostalo samo na izrekama kojih se setimo tek sporadično već deceniju se brine Dragana Soćanin, predsednica uduženja „Roditelj“, koja za Glas javnosti govori o roditeljstvu danas.

 

Po profesiji ste logoped ali ste svoju profesiju već više od deset godina podredili radu u udruženju „Roditelj“ na čijem ste čelu?

-Da i nikada nisam zažalila zbog toga, ni za trenutak. Iskustvo koje sam sa decom imala kao logoped bilo mi je izuzetno korisno  da upoznam te male ljude jer deca to upravo i jesu-mali ljudi. Shvatila sam dečije želje, njihove ideje, njihov razvoj... Decu morate razumeti, morate ih saslušati, morate imati strpljenja sa njima. Nisam ni slutila kada smo te 2006. pokrenuli udruženje da će ono dočekati deset godina rada i ne samo to, već da će imati značajne rezultate iza sebe, to me sve čini ponosnom, ne samo mene naravno već i moje saradnike bez kojih ne bismo bili to što jesmo.

Kažu da sve značajne stvari nastaju slučajno, slučaj je kumovao i nastanku udruženja „Roditelj“. Kako ste zapravo nastali?

-Upravo tako, „gospodin slučaj“ je hteo da se 2006 veća grupa roditelja okupi na jednom internet forumu na kome smo svakodnevno raspravljali o deci, raznim problemima ali i lepim stvarima. Pričali smo o svemu što nas je u tom trenutku interesovalo i povezivalo i tako malo-pomalo smo shvatili da u Srbiji u tom trenutku ne postoji nijedno organizovano udruženje koje bi se bavilo roditeljima i decom, odnosno porodicom. Inicijativa za osnivanje Udruženja pokrenuta je u januaru 2006. godine na specijalizovanom Internet forumu koji okuplja veliki broj roditelja i budućih roditelja, a kao Udruženje građana registrovani smo od juna 2006. godine. Naše aktivnosti su usmerene na podršku roditeljima i deci, koju pružamo na različite načine i na različitim nivoima: dajemo pravne savete i inicijative i organizujemo akcije i događaje koje promovišu ono za šta se zalažemo, a najdraža bića na svetu su naša večna inspiracija. Pre svega nastojimo da pružamo kontinuiranu podršku roditeljima u borbi za ostvarivanjem svojih prava i rešavanju mnogobrojnih problema, ali i da ih motivišemo da postanu aktivni građani koji se udružuju i zajedničkim snagama zastupaju prava roditelja dece i porodice i bore se za bolje uslove. Naša misija je da pomažemo i pružamo informacije i podršku drugim, sadašnjim i budućim roditeljima u Srbiji u svim sferama povezanim sa roditeljstvom. Da zajedničkim snagama radimo na stvaranju boljih uslova za roditeljstvo, dolazak dece na svet i njihovo odrastanje. Vizija Udruženja je da svi roditelji, budući roditelji i deca ostvaruju svoja prava i u tome imaju punu, iskrenu i efikasnu podršku društva.

Osim Beograda imate ogranke i u drugim gradovima u Srbiji?

-Prvi ogranak Udruženja osnovan je u Beogradu, a tokom svih ovih godina postojanja, bili smo inspiracija mnogim roditeljima širom Srbije koji su želeli da se aktiviraju u svojim sredinama i podstaknu druge roditelje, željni promena i pokretanja dobrih inicijativa ali i prenošenja dobrih praksi iz drugih sredina. Do sada se osnovalo 14 ogranaka Udruženja Roditelj  – što je samo dodatni pokazatelj da su roditelji željni promena a da pri tom ne beže od aktivizma i preuzimanja inicijativa u svoje ruke. Naše motive i energiju su prepoznali i roditelji iz drugih  gradova u Srbiji i do sada Udruženje Roditelj deluje kao Mreža udruženja u  Beogradu, Novom Sadu, Adi, Temerinu, Bačkoj Palanci, Somboru, Sremskoj Mitrovici, Nišu, Pirotu, Užicu, Čačku, Kragujevcu i Kraljevu a u toku je osnivanje ogranaka u nekoliko drugih gradova.

Koja su do sada vaša najveća dostignuća koja ste kao udruženje ostvarili?

-Osnovali smo “Sedmicu dojenja” , zatim “Roditeljski Info centar” gde savetima pomažemo prvenstveno mlade roditelje ali i roditelje svih ostalih životnih dobi, tu je zatim akcija “Pravo za mame” i još dosta toga što planiramo u narednom periodu. Posebno smo ponosni na 180 hiljada apotpisa koje smo 2012. godine pripkupili zajednos a portalom “Halo bebac” za ukidanje PDV-a na dečiju hranu, odeću i ostalu bebi opremu. Želimo da u nedeljama i mesecima pred nama poradimo na poboljšanju radnih prava žena i majki jer su trudnice veoma često u podređenom položaju kod svojih poslodavaca. Žene danas jednostavno strahuju da ostanu u drugom stanju da ne bi izgubile posao i egzistenciju.

I to onda dovodi do bele kuge i do gubtika godišnje grada veličine Požarevca. Kako se izboriti sa tom pošasti?

-Rešenje nije nimalo jednostavno, to je ogroman problem u čije se rešavanje mora sistematski uključiti država i društvo u celini. Mladi danas nemaju hrabrosti da prošire svoju porodicu, da dobiju decu jer nemaju osnovnu ekonomsku sigurnost da će tu decu moći da izdržavaju. Znate, deca nisu igračka, kada smo ih doneli na svet moramo ih izvesti na put dok ne budu mogla da se izdržavaju i bez roditeljske pomoći. Ipak, nije siromaštvo i ekonomski aspect jedini zašto nam se malo dece rađa. Tu je i problem reproduktivnog zdravlja žena u Srbiji. Sve je više pojava steriliteta, kancera, drugih bolesti koje sprečavaju ženu da planira i ostvari potomstvo.  Nikada nemojte osuđivati ljude koji nemaju dece ili imaju samo jedno dete. U 99 odsto slučajeva to je zato jer nisu mogli a ne jer nisu želeli da imaju decu ili više dece. Imajmo to uvek u vidu pre nego što uputimo nekom kritiku pa makar ona bila i najdobronamernija.

Kako vidite sve veći broj slučajeva nasilja nad decom i mladima?

-Vrlo često na našim kreativnim radioniocama pričamo na tu temu i zaista su deca u Srbiji izložena velikim opasnostima na ulici i u svakodnevnom životu.Ne prođe dan a de se ne zapitam šta se to dogodilo sa ovim našim društvom das mo dozvolili da se javljaju takvi ljudi koji mogu da nešto nažao učine detetu, tom nevinom biću. Država je krenula da rešava taj problem i donosi dopune zakona protiv nasilnika i na tome moramo raditi svi.

Čini se kao da roditelji danas nemaju vremena za svoju decu, da ne znaju sa kime i kako provode vreme?

-To je nažalost tačno i roditelji danas jesu u pravoj jurnjavi za poslom i egzistencijom po čitav dan a sve u cilju da bi zbrinuli svoju decu, da imaju da se normalno hrane, da se obuku, školuju… Ipak, ne može i ne sme kod roditelja da postoji to opravdanje “nemam vremena da znam šta moje dete radi, ko su mu prijatelji, gde izlazi”…  Lično se zalažem za uvođenje radnog vremena od sedam do tri jer će tako roditelji imati više vremena da budu sa svojom decom. Najstrašnije je ako kao društvo postanemo tolerantni na nasilje., ako nam trka za preživavljavanjem ubije onaj iskonski nagon da budemo zaštitinici svoje dece.

Kako ste vi uspeli da brojne obaveze u Udruženju uskladite sa vašom porodicom, da budete i društveno angažovani radnik i supruga i majka?

-Sve je stvar volje i dobre organizacije. Trudim se da budem gospodar svoga vremena i da moja porodica ni jednog trenutka ne trpi zbog mojih obaveza u udruženju koje zaista jesu brojne. Svoj rad u udruženju često obavljam i od kuće i to je bio jedan od razloga kad sam se pre desetak godina potpuno posvetila udruženju. Ne može čovek da bude ostvaren samo na random mestu, porodica je ono što daje smisao svakome od nas.

Zašto se po vašem mišljenju muškarci danas plaše uspešnih žena, pogotovo onih koje zarađuju više od njih?

-Lično nemam takvo iskustvo jer ne zarađujem više od svog supruga, koji mi je inače velika životna podrška, ali ste u pravu da se muškarci uglavnom plaše da partnerka bude ta koja će više zarađivati u porodici. Tu je taj balkanski kod koji kaže da je ženi mesto u kuhinji a muškarcu da zarađuje i da bude stub porodice u svakom pogledu a posebno u finansijskom.  To je dakle pitanje mentaliteta, pa i nekih komlpeksa, najvažnije je da porodica buide srećna i skladna a koliko ko zarađuje ne treba i nikada ne sme biti kamen spoticanja i razdora.

Šta je po vama definicija jedne uspešne žene danas i ovde?

-Uspešna je ona žena koja je ostvarila svoje snove i koja je zadovoljna svojim životom.Nije tu bitno da li ima jedno, troje ili petoro dece, da li zarađuje ovoliko ili onoliko, da li je udata ili nije… Ako ste zadovoljni sobom , ako ste ostvarili svoje snove i postigli unutarnju sreću vi ste upsešni i to vam niko ne može nikada osporiti niti oduzeti.

(Glas javnosti/S. Milovanović)

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR