Smatra se da je njegova najveća uloga odigrana na dan Bogojavljanja, te je crkva prvi dan posle ovog praznika odlučila da posveti njemu.
Sveti Jovan je bio Hristov savremenik i rođak, jer je Jovanova majka Jelisaveta bila tetka Isusovoj majci. Otac Jovanov bio je sveštenik Zaharije. Bio je primer karaktera čvrste volje, odvažnosti, pravičnosti, istine i poštenja. Jovan se naziva Krstiteljem, jer je, po verskom učenju, u reci Jordan krstio Isusa Hrista, a Preteča, zato što je najavljivao Hristov dolazak.
Sveti Jovan je po predanju živeo jednostavno i asketski, hraneći se insektima i medom divljih pčela, a odevao se u haljinu od kamilje dlake. U reci Jordan krštavao je svakoga ko se pokajao. Odrubljena mu je glava po nalogu rimskog upravitelja, tetrarha Galileje, Iroda Antipe, u vreme protektorata nad Palestinom.
Vernici vrlo često daju Jovanovo ime deci, i kod pravoslavaca i kod katolika. Pravoslavci slave krsnu slavu Svetog Jovana, a katolici obično slave imendan. U svakom pravoslavnom hramu nalazi se njegova ikona.
U narodu postoji običaj da se ljudi na Jovandan bratime i kume jer se Jovan smatra uzorom karaktera i poštenja. Sveti Jovan je zastitnik krojača, krznara, zatvorenika, osuđenika na smrt, ali i pevača i muzičara.
Za dan obeležavanja pomena Svetom Jovanu, postoji verovanje da ukoliko, 20. januara u ponoć u posudu sa vodom se stavi jedno jaje, koje u tom trenutku potone, sudnji dan je blizu.
(Glas javnosti)