Pravoslavni vernici obeležavaju jedan od najvećih srpskih praznika - Vidovdan. Narod Vidovdan dovodi u vezu, s jedne strane sa knezom Lazarom i Kosovskim bojem, a s druge, u arhaičnijoj varijanti, sa svetim Vitom.
Sveti Vid i Sveti Vit su dva imena, koja su u nerazdvojivo povezana sa Vidovdanom. Za neke su to dva oblika imena istog hrišćanskog svetitelja, ali drugi misle da se radi o dva formalno slična imena za dva suštinski različita sveta bića, koja imaju isti dan u godini kao svoj praznik.
Srpska pravoslavna crkva i Rimokatolička crkva proslavljaju 28. juna po novom kalendaru, a 15. juna postarom kalendaru kao dan Svetog Vita. Nema sumnje da se hrišćanski svetac zove Sveti Vit, ali nije najjasnije da li je on uvek iza oblika Sveti Vid. Prema kalendaru Srpske pravoslavne crkve 15(28). juna je dan Svetog Vita.
Kod Srba u srednjem veku javljalo se izjednačavanje Svetog Vid i Svetog Vita u prepisima koje su pravila crkvena lica.
U Enciklopediji pravoslavlja naglašava se da nije osnovano vezivati mitskog Vida za Svetog Vita, to jest izjednčavanje hrišćanskog Svetog Vita sa legendarnog bića koje se u usmeno prenetim narodnim pesmama javlja kao Beli Vid i samo Vid, a pretpostavlja se da je to jedan od staroslovenskih bogova Svjatovid/Svetovid.
Uprkos preporukama učenih predstavnika hrišćanske crkve, i danas u srpskom narodu susreće se misao da je 15(28). jun dan Svetog Vida.
Vidovdan koji je uveden krajem 19. veka u Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao dan sećanja na Sv. kneza Lazara i junake koji su poginuli na Vidovdan 1389. na Kosovu polju.
Vidovdan, kao državni praznik, obeležava se radno, a u spomen na Kosovsku bitku, na Gazimestanu i predstavlja sećanje na poginule u svim ratovima.
To je, prema mišljenju istoričara, važan datum u kolektivnoj svesti srpskog naroda i jedan od temelja kolektivnog identiteta.
Simbolizuje, prema tom konceptu, slobodu, otpor tuđinu, negovanje patriotizma, nacionalnog bića, viteštva i herojstva, ali i prekretnicu posle perioda uspona pod vladarima iz dinastije Nemanjića.
Stradanju srpskih vojnika je posvećen spomenik podignut na Gazimestanu 1953. godine, rad Aleksandra Deroka, dok Spomenik kosovskim junacima, koji je otkriven 28. juna 1904. godine u okviru proslave stogodišnjice Prvog srpskog ustanka, u prisustvu kralja Petra Prvog Karađorđevića, predstavlja simbol Kruševca i delo je srpskog vajara Đorđa Jovanovića.
Posle Kosovske bitke, telo kneza Lazara (1329-1389) sahranjeno je u manastiru Ravanica, a u seobi Srba pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem krajem 17. veka je preneto u fruškogorski manastir Vrdnik.
U Ravanicu su mošti vraćene 1989. godine, na 600. godišnjicu Kosovske bitke.
Ima sredina, u severozapadnoj Srbiji i Vojvodini, gde se iznosi sve tkanje što žene i devojke rade kako bi se videlo koliko su vredne i pokazalo da je određeno domaćinstvo imućno.
U nekim sredinama, poput Mačve, na taj dan su velike zadušnice. Izlazi se do podneva na groblje i donosi hrana, a riba obavezno, kao vrsta žrtve svetom Vidu.
Postoji i običaj da žene uoči Vidovdana beru travu vidovčicu i stavljaju je pod jastuk da bi usnile svog izabranika.
(Glas javnosti)