Bez imena, ali sa jasnim aluzijama o kome je reč.
Pa, kaže: “To je onaj političar, odnosno to su oni političari, koji su izgradili ozbiljnu mrežu saradnika po pravosuđu i bezbednosnim struktura, a koji bi preko bande koja je pohapšena čistili teren za svoj dolazak na vlast i enormno bogaćenje. To je političar, odnosno to su političari, koji su naši stranački funkcioneri.“
Da parafraziramo, sline su se otegle do kolena, i treba ih očistiti.
Ne ulazeći u to da li je Đukanovićev tekst nastao kao posledica naknadne savesti, imajući u vidu da je godinama bio u Odboru za bezbednost Skupštine Srbije, ili kao uvod u ono što mi parafaziramo, ne možemo, a da ne pitamo, i samog autora teksta: "Da li zaista mislite da će se, čak i hapšenjima u vašim redovima, građanima Srbije prodati priča da se time završava obračun sa organizovanim kriminalom."
Iz tog razloga, kratku analizu o sprezi mafije i države u nas, počinjemo šamarom!
Taj vaspitni mehanizam, navodno je pre par meseci Veljko Belivuk rafalno primenio nad kontroverznim biznismenom Zvonkom Veselinovićem. I usput ga, navodno, primorao da potpiše papire kojima Nevoljinoj ekipi ustupa primamljive poslove asfaltiranja i gradnje po Srbiji. Najjači udari dlanova o obraze, navodno, desili su se u trenutku kada je Veselinović rekao da je Beograd njegov grad!? To je, opet navodno, povod za nedavno hapšenje Veljine kriminalne grupe.
Kad su uzroci u pitanju, podsećamo na podatke koji su permanentno stizali iz srpske ambasade u Crnoj Gori ka vrhu naše države, unazad nekoliko godina, a koji, između ostalog, govore kako je došlo do sprege mafije i onih čije hapšenje u tekstu Đukanović traži od Aleksandra Vučića.
Poznato je da je posle hapšenja Šarića, njegovo mesto u transportu i prodaji kokaina preuzeo kotorski klan, koji se podelio na škaljarski i kavački, nakon što je u Valensiji nestalo 200 i kusur kila kokaina.
Uoči crnogorskih izbora 2016. godine kontroverzni biznismen Brano Mićunović, dobio je zadatak da ta dva klana izmiri, i ujedini, kako bi pružili finansijsku, i svaku drugu podršku Milu Đukanoviću i njegovoj stranci na izborima. Kavčani pristaju na ponudu, Škaljarci je odbijaju, i time, na određeni način, sebi stavljaju omču oko vrata jer se prema njima otvaraju svi mogući frontovi, od rata sa dojučerašnjim saradnicima, do progona od strane bezbedonosnih službi Crne Gore.
U toj konstalaciji, iskusni Đukanović vraća u Službu bivše agente ANB-a, Zorana Lazovića i Duška Golubovića, koje je, predhodno, pod pritiskom zapada, morao da skloni zbog kompromitacije, naročito u vreme vladavine Darka Šarića narko-podzemljem.
Kavčani, dakle, dobijaju logističku podršku crnogorske tajne službe, dok Škaljarce prokazauju, etiketiranjem da su prosrpska opcija.
Imajući u vidu da crnogroska tajna služba baštini doktrinu jugoslovenske Državne bezbednosti, kroz svoje kadrove u našoj BIA, rat kotorskih klanova prenose na beogradski asfalt, jer im sukob remeti biznis. Vrbuju Dijanu Hrkalović iz BIA u MUP, kojim je rukovodio Nebojša Stefanović, i koji je javno objavio rat klanovima iz druge države!?
Dakle, ANB je na izvoru informacija u Srbiji. Ostalo je manje-više poznato, obrću se velike pare, u Beogradu preko noći niču čitavi stambeno-poslovni kompleksi, sukobljeni kriminalci se ubijaju, na mesto likvidiranog Aleksandra Stankovića, zvanog Sale Mutavi, bliskog prijatelja Dijane Hrkalović, dolazi Velja Nevolja, prorežimska štampa prokazuje po zadatku, prisluškivanje je u toku.
Naizgled sve je bilo u redu, dok Stefanović nije smenio Hrkalovićku, i javno joj zahvalio na uspešnoj borbi protiv organizovanog kriminala. Zašto je smenio, tek sada se razaznaje.
Zatim su počeli da kruže snimci ubijanja UŽIVO članova suprostavljenih klanova. Seku se uši, vade oči na živo, u znak odmazde, šalju se odsečene glave kao poruka!
Đukanović krajem avgusta gubi izbore. Otvara se afera prisluškivanja predsednika. Hapse Belivuka.
Gospodine, Đukanoviću, Vladimire, čiji je ovo rat?
(Glas javnosti)