Izmenama Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima donet je Pravilnik kojim je bilo predviđeno da od 15. juna 2024. u saobraćaju neće moći da učestvuju laka električna vozila koja ne budu prijavljena na ovaj način.
Međutim, kao i mnogo puta do sada viđeno i u drugim oblastima, teško sprovodivi nadzor nad ispunjavanjem neke obaveze, direktno utiče i na njenu primenu. Prema dostupnim podacima, do isteka roka izdato je oko 3.500 nalepnica, a do polovine maja ove godine – oko 11. 500.
I novi podatak pokazuje da registracija napreduje, ali ovim tempom daleko je od onoga što su verovatno zamislili nadležni.
Prema važećem pravilniku, trajna nominalna snaga elektromotora koji pokreće električni trotinet ne bi trebalo da je veća od 0.6 kW. Najveća konstruktivna brzina ne sme da prelazi 25 km/h, a masa praznog vozila 35 kg.
Pod terminom laka električna vozila podrazumevaju se isključivo trotineti sa po jednim točkom napred i nazad, bez mesta za sedenje. U njih ne spadaju monocikli, bicikli, mopedi, samobalansirajuća sredstva i skejtovi.
Predstavnici pojedinih udruženja procenjuju da u Srbiji ima između 250.000 i 400.000 električnih trotineta. Stručnjaci za bezbednost saobraćaja ukazuju da ta brojka nije realna. Ali ih sigurno ima znatno više od broja koji je do sada obezbedio nalepnicu.
Od početka primene novih zakonskih propisa u septembru 2023. do kraja 2024. godine dogodile su se 144 saobraćajne nezgode sa učešćem trotineta, u kojima je jedna osoba stradala i 131 lice povređeno (među njima i 27 dece). Osnovna dilema je da li saobraćajna policija ima kapacitete da se posveti i kontroli vozača trotineta. I da li je dovoljno apelovati na svest vozača i razumevanje da registracija nije samo još jedan namet.
Odgovore na pitanja od predstavnika MUP-a Srbije po pitanju kažnjavanja nismo dobili. U Agenciji za bezbednost saobraćaja (ABS) kažu da ne raspolažu podacima o kaznama i kontrolama budući da je to u nadležnosti saobraćajne policije.
Početkom godine list Danas je preneo podatke Uprave saobraćajne policije o tome da se kontrola obavlja svakodnevno. U 2024. evidentiran je 941 saobraćajni prekršaj. Najviše kazni je napisano zbog nenošenja svetloodbojnog prsluka – 489, dok je zbog neposedovanja identifikacione nalepnice sankcionisano 423 vozača.
U Agenciji za bezbednost saobraćaja u odgovoru za Forbes Srbija ističu da je od uvođenja novih propisa, „značajan broj građana preuzeo evidencione nalepnice za svoje električne trotinete“.
Dodaju ipak da istraživanje koje je sprovela ABS pokazuje da samo 2,2% vozača električnih trotineta poštuje sva propisana pravila.
S druge strane, i distributeri i dalje prodaju trotinete jače snage koji ne mogu da budu „registrovani“.
Primera radi, na sajtu jedne od firmi koja uvozi trotinete naznačeno je koji mogu biti registrovani, a koji ne.
Uz to, dodaju da svi njihovi električni trotineti imaju podešeno ograničenje brzine na 25 km/h. Stoji i napomena da ne ohrabruju uklanjanje tog limita i preporučuju opreznu vožnju uz obaveznu upotrebu zaštitne opreme.
Metodom „tajnog kupca“ predstavili smo se kao zainteresovani za kupovinu. U razgovoru nam je rečeno da građani i dalje uzimaju trotinete koji imaju karakteristike snažnije od onih predviđenih pravilnikom. Ipak, nastoje da poštuju ostale propise koji nalažu nošenje kacige i prsluka. I prilagođavaju vožnju kako bi što manje skretali pažnju saobraćajaca, navode u ovoj firmi. Nadaju se da ih tako policija neće zaustaviti.
Šta još treba znati? Modeli jesu limitirani na 25 km/h, ali korisnik kasnije putem aplikacije može menjati ograničenje brzine.
Profesor Saobraćajnog fakulteta Milan Vujanić kaže za Forbes da „imamo ogroman broj električnih trotineta, a vrlo malo sa nalepnicama“. „To znači da ljudi kupuju trotinete koji ne ispunjavaju uslove. Drugi deo njih neće da izdvoji i te sitne pare, oko 2.000 dinara, kako bi je dobili“, dodaje Vujanić.
Ističe da je viđao ljude koji voze trotinete brzina većih od propisanih 25 kilometara na sat.
Profesor kaže da je moguće ograničiti brzinu prepravkom u servisu. Međutim, ne i jačinu motora, tako da svejedno takav trotinet ne bi smeo da dobije nalepnicu.
S druge strane, Damir Okanović iz Komiteta za bezbednost sabraćaja kaže da je to veliki problem. Država ne može da zabrani kupovinu snažnijih modela jer možda ga neko kupuje da bi vozio na svom posedu i slično. Svakako ne bi smeli da se nađu u javnom saobraćaju.
Problem je, kaže, oglašavanje takvih proizvoda. U tome su zakazali nadležno Ministarstvo i inspekcije jer bi to trebalo da se spreči. Kaže i da se u javnosti potencira da se nešto zabranjuje i da među onima koji se bune zbog datih limita ima onih koji vode kompanije koje uvoze i prodaju trotinete, tvrdi Okanović.
„Što se tiče kontrole sada je to pitanje kapaciteta saobraćajne policije da li mogu da se bave redovno ili pojačano ovakvim kontrolama“, dodaje.
Iako se u javnosti pominjala cifra da ima i do 400.000 trotineta, Damir Okanović smatra da ta brojka nije realna i da je u Beogradu do skoro bilo registrovano toliko automobila uključujući sve gradske opštine.
„Najverovatnije je reč o broju uvezenih trotineta i upitno je koliko njih uopšte vozi. Neki više nisu u upotrebi…“, dodaje.
Uvođenje ovih pravila pobunilo je udruženja koja okupljaju bicikliste i vozače trotineta. Tvrde da je cilj da se destimuliše kupovina i vožnja ekološki prihvatljivijih vozila. Kažu da je od juna prošle godine zbog toga distributerima električnih trotineta promet pao za bar 30 odsto.
Smatraju da se tako diskriminišu jači trotineti koji ispunjavaju konstrukcijski uslove da mogu da učestvuju u saobraćaju na svim putevima jer imaju osvetljenje, signalizaciju, amortizere…
Takođe su ukazivali da se može desiti da distributeri podešavaju karakteristike ili smanjuju brzine da bi „prošli registraciju“, ali to neće biti relevantni i tačni podaci. Da bi se karakteristike dokazale i propis u potpunosti poštovao potrebno je da trotinet ide na ispitivanje i kontrole, a ne samo da se gleda šta piše u dokumentaciji, smatraju.
Zoran Bukvić iz Udruženja građana “Ulice za bicikliste” kaže za Forbes da je od starta bilo jasno da vozači dvotočkaša neće biti previše zainteresovani da obezbede nalepnicu. To je, navodi, opterećujuće za one koji su recimo kupovali polovne modele, dovezli ih iz inostranstva i možda više nemaju tehničku dokumentaciju za njih.
„Sve izgleda kao da je neko preventivno želeo da smanji broj trotineta na ulicama i to je uspeo. Ako je do sada svega 13.500 nalepnica izdato, to samo govori kako je ova mera prihvaćena“, kaže Bukvić.
Ističe da su kontrole češće u većim gradovima, odnosno urbanijim sredinama. Takođe, Bukvić kaže i da nije nemoguće da se voze trotineti veće brzine, a da to prođe neopaženo.
Damir Okanović navodi da je zakonska regulativa predvidela da se pojednostavi kontrola jer ranije kada su se trotineti vozili trotoarima policija to nije mogla da isprati niti proceni kojom brzinom se kreću.
„Zato je odlučeno da se dozvoli vožnja kolovozom i da trotineti imaju nalepnice kako bi saobraćajna policija u kontroli mogla da razdvoji električne trotinete i bicikle od dvotočkaša koji ne spadaju u laka električna vozila. Pre ovog propisa saobraćajci takvu kontrolu nisu mogli da izvrše“, pojašanjava.
Pitanje je sada više intenzitet takvih kontrola, odnosno do kapaciteta je saobraćajne policije kakva dinamika kontrola će biti, dodaje sagovornik Forbes Srbija.
Upozorava na problem da sve više dece mlađe od 14 godina voze električne trotinete, što je zabranjeno. Smatra da treba da se preduzmu opštrije mere, kao i pojača edukacija u školama jer sve češće se dešavaju i ozbiljnije nezgode prilikom vožnji.
Profesor Vujanić kaže da je važna „izvesnost otkrivanja prekršaja“ i da onaj ko krši propis ili roditelj koji detetu dozvoli da vozi električni trotinet snosi kaznu za zo.
Ukazuje da bi i kontrole trebalo da budu češće i da se sprovode periodične akcije poput kontrole vožnje u alkoholisanom stanju.
„Kada bi se roditeljima pisala prekršajna prijava, uz oduzimanje trotineta, kao i da se za to čuje u medijima više puta, ne bi se to dešavalo… Suština je da prekršaj postane prepoznatljiv i da ljudi vide da se primenuje zakon“, kaže Vujanić.
Kada je reč o poštovanju pravila, u avgustu prošle godine Agencija za bezbednost saobraćaja je sprovela pilot istraživanje koje je pokazalo da svega 19,4% vozača lakih električnih vozila (svaki peti vozač) koristi svetloodbojni prsluk. Propisane površine za kretanje koristilo je 20,9% vozača.
Zaštitnu kacigu je koristilo 24,5%, odnosno svaki četvrti vozač, iako ona smanjuje rizik od povreda glave za čak 44%.
Vozači lakih električnih vozila pripadaju ranjivim kategorijama učesnika u saobraćaju, koje čine gotovo polovinu ukupnog broja smrtno stradalih lica na putevima svake godine, ukazuju u Agenciji.
Navode da zato sprovode veliki broj edukativnih aktivnosti. „Represija je sastavni deo unapređenja bezbednosti saobraćaja svakako, ali je prevencija ključna“, dodaju.
Za vožnju bez nalepnice predviđena je kazna od 10.000 dinara. Toliko će koštati i one koji voze nedozvoljenom površinom.
Istim iznosom kazniće se i vožnja bez osvetljenja i reflektujućeg prsluka, prevoz još jedne osobe na trotinetu i vožnja maloletnika.Kazna od 3.000 dinara predviđena je za vozače koji se se na pešačko-biciklističkoj stazi kreće brzinom većom od 10 km/h. Ista kazna je predviđena i za vožnju preko „zebre ili sa slušalicama na oba uha.
Vozač električnog trotineta mora da nosi svetloodbojni prsluk noću i u uslovima smanjene vidljivosti kada se kreće biciklističkom ili pešačkom stazom, pešačkom zonom i zonom usporenog saobraćaja.
Zanimljiva je i kazna od 5.000 dinara za vozače trotineta koji se kreću paralelno. Ista je kazna i ako se na trotinetu prevozi predmet koji ometa adekvatno upravljanje.
Međutim, ako neko izađe s trotinetom na autoput ili motoput, predviđena je kazna u rasponu od 20.000 do 40.000 dinara ili zatvor do 30 dan Uz to, ako prevozi i dete, propisana je kazna zatvora od najmanje 15 dana ili novčana kazna (od 100.000 do 120.000 dinara).