Glas Javnosti

BITKA ZA VELIKO RATNO OSTRVO: Da li će zaštićeno prirodno dobro biti sačuvano od građevinskih mašina?

Društvo
Autor: Glas javnosti

Da li će Veliko ratno ostrvo, koje je zaštićeno kao prirodno dobro i predeo izuzetnih odlika – postati gradilište i mesto odakle će se Beograd snabdevati vodom za piće?

To je namera javnog komunalnog preduzeća „Beogradski vodovod i kanalizacija“ koje je na samom početku ove godine raspisalo javni poziv za nabavku usluga „Prethodna studija opravdanosti sa generalnim projektom izgradnje izvorišta podzemnih voda na Velikom ratnom ostrvu u Beogradu”. U februaru je, po završetku tendera, objavljeno da je prihvaćena ponuda grupe ponuđača u kojoj su instituti „Jaroslav Černi“ i „Siniša Stanković“, sa podizvođačem „Beogeoaqua“.

Međutim, iz udruženja građana „Bitka za Košutnjak“, saopštavaju da su dobili informaciju da je naručilac zaustavio dalje aktivnosti u postupku javne nabavke. Napominju da je udruženje takođe poslalo svoju ponudu i, potom, žalbu na odluku „Beogradskog vodovoda i kanalizacije“.

„Dobili smo informaciju da je obustavljen tender i pretpostavljamo da je moguće da je na to uticao tekst naše ponude i žalba koju smo podneli“, potvrdio je za „Glas javnosti“ Dejan Jovanović, aktivista „Bitke za Košutnjak“, napomenuvši da, za sada, nema detaljnije informacije.

Ističe da ponuda „Bitke za Košutnjak“, odnosno cena usluge sa PDV-om iznosi – svega jedan dinar. Objašnjava da je sastavni deo te ponude, uz odobrenje autora, studija koju su 2019. godine uradili stručnjaci Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju Univerziteta u Beogradu koja dokazuje da Veliko ratno ostrvo nikako ne može biti vodoizvorište. Naime, zaključak istraživanja je da zbog površinskog zagađenja i periodičnog plavljenja Veliko ratno ostrvo ne zadovoljava uslove da bude pouzdano izvorište za Beograd.

Jovanović kaže da u udruženju sumnjaju da je tender namešten na šta, kako objašnjava, ukazuju i brojni problemi i prepreke tehničke prirode, na koje su nailazili u pokušaju da dođu do detaljnijih informacija o javnom pozivu kako bi poslali ponudu. Osim toga, ističe, kada je javna nabavka završena i kada su dobili izveštaj komisije, uvideli su da je za javni poziv u kome je procenjena vrednost radova iznosila 26 miliona dinara pomenuta grupa ponuđača sa Institutom “Jaroslav Černi“ ponudila cifru od 25,9 miliona.

„Kada učestvujete na nekom tenderu i kada ne znate da li će biti konkurencije, tj. mislite da će biti, vi nećete ponuditi tu cenu, odnosno umanjenu za 100 hiljada dinara, jer pretpostavljate da će se javiti još neko sa nižom cenom. Međutim, oni su bili toliko sigurni da će dobiti posao da su skoro celu cifru iskoristili“ – kaže Jovanović.

Takođe, dodaje, u izveštaju komisije o dodeli ugovora navedeno je da je pomenuti konzorcijum jedini ponuđač, pri čemu „Bitku za Košutnjak“ nisu ni pomenuli. Na to su, kaže, bili obavezni, čak i ako je „Bitka za Košutnjak“, zbog pomenutih problema sa dobijanjem merodavnih informacija o detaljima prijavljivanja, zakasnila sa ponudom. 

„Naše mišljenje je da je tender za studiju raspisan samo pro forme da bi se dobila saglasnost da se Veliko ratno ostrvo može smatrati rezervnim vodoizvorištem, kako bi se moglo nastaviti sa projektom Makiško polje i planiranom izgradnjom nekakvog „Tesla grada“, ko god ga bude gradio. A sve to kako bi prikrili vest koja je objavljena u januaru da je Makiško polje presušilo, odnosno da je opao kapacitet izvora sa pet kubnih metara u sekundi na manje od tri, i da to mora da se amortizuje. A kolateralna šteta tih sumanutih projekata je namera da se ide na Veliko ratno ostrvo“ – kaže naš sagovornik.

Jovanović podseća da je udruženje „Bitka za Košutnjak“ još u januaru, nakon raspisivanja tendera, poslalo „Beogradskom vodovodu i kanalizaciji“ zahtev za hitnu obustavu i stavljanje van snage javne nabavke koja se odnosi na Veliko ratno ostrvo – oazu netaknute prirode.

Naša ponuda i žalba su jednim delom i upozorenje kompletnom rukovodstvu tog javnog komunalnog preduzeća čiji smo vlasnici zapravo mi, građani, da vode računa o javnom interesu i da postoji studija koja jasno govori da ne može da se gradi na Velikom ratnom ostrvu, kaže Jovanović.

Kako bismo čuli i drugu stranu, obratili smo se Javnom komunalnom preduzeću „Beogradski vodovod i kanalizacija“ sa pitanjima koja se odnose na javnu nabavku i teme koje je ona pokrenula, ali odgovor do zaključenja teksta nismo dobili. 

 

Peticijom traže referendum o Makišu i Košutnjaku

Na sajtu peticije kreni-promeni pokrenuta je peticija pod nazivom “Referendum za Makiš i Košutnjak” u kojoj se ističe da građani Beograda imaju pravo da na referendumu odluče o vazduhu i vodi u gradu u kome žive. Politički predstavnici izabrani na izborima, kao ni bilo koje političke stranke, ne mogu suverenost oteti od građana, naglašava se u peticiji.

U momentima kada se Beograd nalazi među najzagađenijim gradovima u svetu i kada njegovi građani ne mogu normalno da dišu, planira se seča šume koja predstavlja pluća Beograda, navodi se u peticiji i dodaje da najeminentniji stručnjaci, profesori Univerziteta u Beogradu ukazuju na opasnost od gradnje na vodoizvorištu poput Makiša.

Ustavom Republike Srbije, članom 2, predviđeno je da suverenost potiče od građana koji je, pored ostalog, vrše referendumom, kao i da nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvojiti suverenost od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje građana, zaključuje se u peticiji koju je do sada potpisalo blizu 43 hiljade građana.

(Glas javnosti)

 

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR