Međutim, nad Bečejom se svake godine, krajem januara, nadvije sena prošlosti, kada je na Jovandan, pre 79 godina, nasilno ugašeno 11 mladih života.
Drugi svetski rat je doneo velike promene u Svetu, pa tako i u srezu Stari Bečej. Okupacija je počela 13. aprila 1941. godine, ulaskom mađarske okupacione vojske.
Odmah je počeo masovni teror, hapšenja i progoni, sve u cilju da se na nasilan način izmeni etnička struktura stanovništva. Najveće stradanje na području Starog Bečej dogodio se u zimu 1941/42. godine tokom zloglasne racije, kada su likvidirani mnogi trgovci, lekari, intelektualci i uništene čitave porodice od strane mađarskih fašista. Ova racija obuhvatila je veće područje Bačke i u njoj je, tokom januara, ubijeno više hiljada ljudi, mahom Srba, Jevreja i Roma.
Zbog toga bi se ovom zločinu mogao pripisati i genocidni karakter. U Starom Bečeju je samoj raciji, prethodilo hapšenje dvadesetak omladinaca od strane opštinske policije. Ova hapšenja je tadašnji režim pravdao time da su svi uhapšeni bili pripadnici komunističke organizacije i da je kod svih pronađena velika količina skrivenog oružja.
Oni su odvedeni u zatvor koji se nalazio u zgradi Opštine na ispitivanje koje se sastojalo od inkvizitorskog saslušavanja. Jedni su osuđeni na kaznu zatvora, dok je njih jedanaestoro osuđeno na smrt streljanjem.
Molitvu za spasenje žrtava i poslednju pričest izvršio je prota Dimitrije Kolarov, neposredno pre egzekucije. Streljanje je izvršeno u dvorištu zgrade, gde je nekada bio smešten Vojni okrug, a danas upravna zgrada Fadipa.
Život su izgubili Marko Garić, Milorad Rus, Rečo Janoš, Ištvan Nađ, Milorad Živkov-Popov, Marko Ostojić, Slavko Simin, Sever Stevanović, Crveni Jovan, Svetislav Čalenić i Milan Čiplić. Neka im je večna slava, zapisao je kustos istoričar Nemanja Karapandžić.
(Glas javnosti/Jadovno.com)