Dok stojimo pred bankomatom ako ne možemo se u trenutku setiti svoga PIN-a, to nije razlog za zabrinutost. Ali problem nastaje ako odjednom ne znamo čemu služi kreditna kartica. Nija zabrinjavajuće ako zametnemo ključeve ili naočale, ali znak je za uzbunu ako ih pronađemo u frižideru. Ili ako osoba krene po novine ili hleb pa se izgubi. Ovo potonje bi mogli biti simptomi Alchajmerove bolesti , najčešćeg tipa demencije, koji je progresivna i neizlječiva neurodegenerativna bolest čiji je uzrok još uvek nepoznat.
A Alchajmerova bolest poprimila je pandemijske razmere: danas u svijetu živi oko 50 milijona oboljelih od demencije i procjenjuje se da će ih biti trostruko više. Pretpostavlja se i da će jedna od tri osobe starije od 65 godina preminuti od Alchajmerove bolesti , koja je treći najčešći uzročnik smrti danas, posle srčanog udara i karcinoma, navodi hrvatski Večernji list.
Zastrašujući je i podatak da na svakog oboljelog od Alchajmera dolaze još najmanje dve osobe koje se brinu o njemu i na koje ta bolest izravno utiče. To su oni koji ga neguju, u pravilu bliski članovi porodice, najčešće žene. Iako se bolest kod svake osobe razvija na drukčiji način, oboleli u uznapredovaloj fazi bolesti u potpunosti gube svoje kognitivne, fizičke i emocionalne sposobnosti, ne mogu da se brinu o sebi, treba im pomoć s hranjenjem, oblačenjem, higijenom, i potreban dvadesetčetvoročasovni nadzor i nega.
Istraživanja pokazuju i da dugotrajna briga o obolelima uveliko narušava fizičko i psihičko zdravlje negovatelja. Zato briga o osobama s demencijom, stoga, nužno mora uključivati podršku i brigu o članovima porodica obolelih. Podaci za SAD, pak, govore da su ovi neformalni njegovatelji obolelima od Alchajmerove bolesti u 2018. godini pružili 18,8 milijardi sati nege, čija se vrednost procjenjuje na 234 milijarde dolara. Te brojke čine demenciju i Alchajmerovu bolest jednom od najvećih zdravstvenih kriza u 21. veku koja, ako se ne pripremimo, sa sobom donosi sve veće finansijsko opterećenje, ne samo za porodice oboljelih nego i za društvo u celini.
Usprkos brojnosti ove osetljive grupacije i tendenciji ubrzanog rasta ovog broja, oboeli se suočavaju s brojnim problemima vezanim uz zakasnjelu dijagnozu, nedostupnost lečenja antidementivima, nepostojanje koordiniranog sitema podrške obolelima i članovima porodice, nedostupnost smještajnih kapaciteta i odgovarajuće palijativne nege te diskriminaciju i stigmatizaciju u društvu.
Ako se uzmemo u obzir da od Alchajmera najčešće obolevaju, barem je donedavno tako bilo, stariji od 65 godina, a znamo kolike su naše penzije, jasno je da večina terapiju teško može priuštiti.
Svaka treća osoba starija od 85 godina zvanično ima ovu dijagnozu, ali zabrinjava što se bolest sve češće javlja i kod mlađih od 55 godine. Žene češće obolijevaju, ali se pretpostavlja se da je to zato što duže i žive.
(Glas javnosti)