"O Srbima mogu ti još reći, da je to narod psihički dubok, a sudbinski tragičan. Doći će vreme kad će biti opšte priznato, da je to narod najdublji i najtragičniji u svoj Evropi.
Da su Srbi ostali verni svome patrijarhalnom stroju, svojim običajima, svojim zakonima i svojim pojmovima o čoveku, porodici i društvu, oni bi bili najsrećniji i najugledniji narod među narodima i pored sve svoje tragičnosti. Izgleda mi da ih je tragična sudba pratila i postizala baš zbog poremećaja u svemu ovome.
Poremećaj je došao od evropske škole, u kojoj su se školovali državni službenici. Srbija nema svoje škole, svoga vaspitanja omladine. Tu je koren njenoga zla. Ako ikad uspe da se oslobodi evropske škole i ustanovi svoj način vaspitanja, u duhu vekovnih narodnih shvatanja, Srbija će se ponovo napuniti duhom svetiteljstva i herojstva, kao sud kad se napuni i prepuni medom ili mlekom pa preliva", rekao je jednom prilikom sveti vladika Nikolaj Žički
U ovom odlomku, Vladika Nikolaj sa dubokim uvidom govori o psihičkoj dubini Srba, njihovoj vernosti tradiciji i patrijarhalnim vrednostima, ali i o izazovima koji su proistekli iz stranog uticaja i odsustva autentičnog obrazovanja. Njegove reči nisu samo analiza prošlosti i sadašnjosti, već i vizionarski poziv na duhovni preporod srpskog naroda kroz povratak sopstvenim korenima i vaspitanju u duhu narodnih vrednosti. Ovaj tekst predstavlja snažnu refleksiju o identitetu, sudbini i potencijalu srpskog naroda, nudeći inspiraciju za razmišljanje o njegovoj budućnosti.
Glas javnosti