Ako se pitate šta je zapravo lekovitu u sadržaju čuvarkuće, odgovor je jabučna i mravlja kiselina.
Ova biljka je svoju primenu našla u narodnoj medicini, a savremena istraživanja su usmerena na polisaharide iz soka čuvarkuće, jer se njima prepisuju delovanja na imunološki sistem, kao i lečenje kancerogenih oboljenja.
Od niza lekovitih dejstava koje čuvarkuća ima, najpoznatije je da je to biljka koja eliminiše višak masnoće iz ušnog kanala. Odatle i drugi naziv ove biljke, uhovnik. Pored toga, sok iz lista čuvarkuće je veoma dobar prirodni lek za oboljenja i povrede kože, čireve, posekotine i opekotine. Takođe, lekoviti sok ove biljke se godinama unazad koristi za uklanjanje kurjih očiju i bradavica, ali i pegica od sunca.
Čuvarkuća ima slično delovanje aloe veri, koja je poznata u lečenju raznih kožnih tegoba.
Ova biljka se smatra jednim od najsigurnijih lekova za širok spektar kožnih bolesti. Zbog antiupalnih i antiseptičkih dejstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje.
Čuvarkuća je stari narodni lek za uhobolju, povrede bubne opne i gubitak sluha. Njen sok rastvara višak smole i uopšteno smanjuje bol.
Da bi se njome lečili dovoljno je istisnuti 2 do 3 kapi soka iz lista u uho, malo odležati i nakon nekoliko minuta pustiti da sok iscuri van uha.
(Glas javnosti)