Glas Javnosti

Da li razumemo opasnosti interneta?

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Prostor na internetu nije privatan, intiman, već javan. Dugme „delete” ne postoji, sve što je uneseno u internet (fotografije, poruke, lajkovi) ostaje zauvek. To je neizbrisiv trag

U organizaciji Službe predsednika Republike Srpske Milorada Dodika i Fakulteta bezbednosnih nauka Univerziteta u Banjoj Luci 7. septembra u banjalučkom Banskom dvoru održaće se promocija knjige Digitalna higijena, autora Igora Ašmanova i Natalije Kasperske.

Dan nakon banjalučke promocije održaće se promocija i u Beogradu u organizaciji Predstavništva Republike Srpske za Srbiju i Ruskog doma.


Povodom promocije u Republici Srpskoj izdavač je štampao treće izdanje (dva prethodna su prodata u četiri hiljade primeraka). Posredstvom Republičkog pedagoškog zavoda na promociju će biti pozvani direktori škola, a predsednik Srpske će svim osnovnim i srednjim školama pokloniti po primerak ove knjige. Knjige su već obezbeđene i nalaze se na Fakultetu bezbednosnih nauka.

Prva promocija van Rusije

O knjizi će u Banja Luci govoriti autori. Autore će dan pre promocije primiti predsednik Srpske. Dogovorena je poseta Centru za obuku Ministarstva unutrašnjih poslova kao i poseta Fakultetu bezbednosnih nauka. Najavljeni događaj je već izazvao medijsku pažnju.

Knjiga je, inače, u Rusiji doživela niz izdanja i smatra se da je prvi ozbiljan odgovor na sve bezbednosne izazove, rizike i pretnje koji dolaze sa interneta.

Ašmanov je nosilac neformalne titule „guru ruskog interneta”, predsednik je kompanije Kribrum, vodeće u sistemu analize društvenih mreža, i izvršni direktor pretraživača Rambler. Kasperska je poznata kao suosnivač Laboratorije Kasperski, direktor je i osnovni akcionar grupe kompanija „Info voč” (InfoWatch) – ruskog lidera u oblasti zaštite informacija.


Zašto je ova knjiga toliko važna i kako to da se njena prva promocija izvan Rusije dešava u Banjoj Luci? Očito da su razlozi u razumevanju autora i želji da se prenebregnu udari „digitalnog cunamija” koji zapljuskuje Srpsku i Srbiju i, s druge strane, inventivnosti tima predsednika Dodika.

Opasnost na mreži

Autori su u uvodu knjige, koja inače ima 16 glava obrađenih na 460 stranica, naglasili da se nadaju da će „ova knjiga pomoći roditeljima i profesorima da decu i mlade nauče neophodnoj digitalnoj higijeni”, ali posebnu pažnju izazivaju poglavlja o „fejk vestima” i „mentalnim virusima”.

Za „mentalni virus” se navodi da je „uređena informaciona struktura, veštački stvorena sa ciljem uzimanja vlasti nad umovima, sposobna da zahvati pažnju nepripremljenog subjekta i za njega postane centralna ideja, da sebi potčini njegovo mišljenje…”

U prvim poglavljima govori se više o smartfonu koji je postao „moderna cucla” koju roditelji daju detetu kako bi okupirali njegovu pažnju dok se oni bave „važnijim poslovima”, zaboravljajući pritom da za njih nema važnijeg „posla” od tog deteta.

Za razliku od njihovih roditelja, koje su kao decu vaspitavali učitelji i nastavnici, danas je osnovni vaspitač dece postao upravo smartfon. Koliko vremena adolescenti provode na internetu i kako preterano izbijanje za računarom, tabletom i smartfonom utiče na njihovo fizičko i mentalno zdravlje – centralno je pitanje poglavlja „Sajber – opasnosti na mreži”, „Digitalni trag čoveka na mreži i u realnom životu”, „Život i komunikacija u virtuelnoj realnosti”.

U daljem „toku” knjige autori se više bave informacijama kao što je to slučaj sa poglavljima „Informacioni tok: žute vesti”, „Istinitost informacija na mreži”, „Metode mrežne manipulacije”.

Autori, na kraju, objašnjavaju kako se možemo zaštititi na mreži i šta su opšti principi digitalne higijne. Jer, internet je nesumnjivo koristan i u funkciji dobrobiti čovečanstva, ali čovečanstvo je pokazalo da svaku dobrobit zna upotrebiti – protiv čovečanstva. Dinamit nije izmišljen da bi se ljudi ubijali, ali je mnogo ljudi njime ubijeno.


Kao što je potrebno pre ručka oprati ruke, potrebna nam je i digitalna higijena, pojam koji se nije odomaćio u srpskom jeziku, ali u ruskom je prisutan odavno. Vrlo uspelo je poređenje sa električnom energijom. Ona nam sigurno pomaže da živimo bolje, ali nas roditelji od malena uče da ne smemo prstiće stavljati u utičnicu, dirati ogoljene žice, fen ostavljati u kadi.

Decu možete ostaviti u kući same i ne plašite se da će im se nešto desiti ako se iz slavine napiju vode, znate i da ako voda iz slavine bude žuta ili crvena dete je neće piti. I internet je takođe slavina, ali decu niko ne uči kako na internetu da se ponašaju, koje opasnosti prete. Jer, i internet može da ubije.

O tome svedoči broj suicida direktno prouzrokpovan raznim „izazovima” na internetu, ili samoubilačkim društvenim grupama. Internet je neuređen prostor, džungla u kojoj rastu otrovne biljke i u kojoj žive grabljivci. To nije uređen gradski park u koji vodimo decu.

Uobičajeno stanovište je da mladi vladaju tehnologijama. U knjizi Digitalna higijena objašnjava nam se da su mladi samo korisnici tehnologija a da tehnologijama vladaju i barataju programeri i developeri servisa. Takođe, i da smartfon nije naš već tuđi.

Prostor na internetu nije privatan, intiman, već javan. Dugme „delete” ne postoji, sve što je uneseno u internet (fotografije, poruke, lajkovi) ostaje zauvijek. To je neizbrisiv trag.

U knjizi možete čitati o pojmu „blic svest” – ciklusu uvlačenja i stvaranja navike, destruktivnim pokretima na internetu. Tu su i kratke, jasne poruke: ne ostavljajte previše podataka o sebi, na internetu ne objavljujte ništa što niste spremni učiniti u stvarnom životu, pravite svoje lozinke i mijenjajte ih povremeno. Ukratko: na internetu nikada niste sami.

Političke manipulacije

Ujedno, internet je pogodan kao komunikacioni kanal za političke manipulacije mladima, njihovo aktiviranje u masovnim pokretima sa krajnjim ciljem izvođenja na ulicu. Autori navode niz manipulativnih primjera u Rusiji, ali i objašnjavaju članove krivičnog zakona i zaprijećene kazne za pojedine radnje. Recimo, prosljeđivanje intimnog videa učenika je krivično djelo. I pored svega, svih mjera koje vlast preduzima, Ruska Federacija ima prilično problema sa zloupotrebom interneta.

Kako sve to izgleda u Srpskoj i Srbiji, teško je i zamisliti. Nedavna refleksija na internetu (lajkovi, komentari) povodom stravičnog ubistva učenika u beogradskoj osnovnoj školi (u Rusiji je postojala društvena grupa pod imenom „skulšuting”) u smislu simpatija i podrške ubici – trebalo bi da bude opomena društvu da se nešto mora preduzeti.


Od ove školske godine u Republici Srpskoj uveden je predmet „Humanost i bezbednost” u deveti razred osnovne, a izučavaće se i u svim razredima srednje škole. Istina, eksperimentalno. Znači, fakultativno i ne u sve škole. Ali, to je početak koji obećava.

I promocija knjige Digitalna higijena korak je u borbi protiv pošasti koje nam sa interneta prete deci i omladini. Očekuje se dolazak predsednika Milorada Dodika na promociju. Jer, jedno je kad ti predsednik uruči knjigu, još sa potpisom autora.

AUTOR: Predrag Ćeranić

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR