Mit koji je zapisao Platon u svom delu "Gozba" je i dalje popularan. Ljudi žele da veruju u njega, tj. u činjenicu da negde na svetu postoji idealna osoba baš za njih koja je savršena polovina koju su davno izgubili.
Ljudi su, prema tom mitu u početku bili celovita bića sa četiri ruke i četiri noge i dva lica okrenuta jedno od drugom. Bogovi su, da bi im umanjili snagu, rasekli uzdužno po pola i uobličili u sadašnji oblik. Svaka polovina čeznula je za onom drugom. Od tada je u ljude usađena ljubav jednih prema drugima. Svaki je čovek samo polivina i traži onu drugu, srodnu dušu, a ta žudnja za celinom zove se ljubav.
Međutim, ruski pisac Anton Pavlovič Čehov je opovrgao tu bajku rekavši sledeće:
"Ne postoji nikakva "naša druga polovina". Jednostavno postoje vremenski periodi u kojima nam je sa nekim dobro. Tri minuta. Dva dana. Pet godina. Ceo život."
Možda je u ovoj rečenici najveća mudrost u vezi ljubavi - prihvatiti vreme koje provedemo sa nekim i ne tugovati što nije zauvek. Ako se desi zauvek, to je još bolje. Ali, ljubav ima više oblika. Nije potrebno čeznuti samo za jednim.
(Glas javnosti)