Mnogi će reći da je sudbina umešala svoje prste i spojila dva ljudska bića. I, čim su ugledali jedno drugo, rodila se ljubav. Mnogi bi pomislili da je to ljubav na prvi pogled, ali uopšte nije tako.
Naučnici tvrde da se ovde ne radi o privlačnosti, strasti ili dopadanju na fizičkom nivou, ni o onim pravim, dubokim emocijama, već o pogrešnom shvatanju i pogrešnoj upotrebi izraza “ljubav na prvi pogled”.
Ljudi najčešće tvrde da su se zaljubili na prvi pogled u nekoga koga zapravo već poznaju a da toga nisu ni svesni. To može biti osoba iz našeg neposrednog okruženja ili drug/drugarica iz detinjstva, možda poznanik vašeg prijatelja, neko koga ste već sreli. To znači da vas Kupidonova strela nije pogodila čim ste je ugledali, pa ste se odmah zaljubili, jer ste tu osobu već imali negde u svom pamćenju. Da jeste tako, zaljubili biste se prilikom prvog susreta koga se iz nekog razloga ne sećate. Zašto? Jednostavno, tada vam ta osoba nije privukla pažnju, pa je očito da teorija ljubavi na prvi pogled pada u vodu. Pre će biti da ćete ovaj izraz koristiti retrospektivno, tek nakon što se ispostavi da veza funkcioniše i tek nakon što se ljubav razvija.
Evo šta je od presudnog značaja i šta to utiče da se zaljubite: Prilikom upoznavanja neke osobe, uočavate njene misli i uverenja sa posebnom pažnjom. Obraćate pažnju na pokrete, boju glasa, miris, dodir. Ta osoba vam je često u mislima, a kada o njoj razmišljate, osmeh vam ne silazi sa lica. Maštate intenzivno o njoj i planirate sa njom budućnost. Da li je tako i sa osobom koju već poznajete?
(Izvor: Mondo)