Ostalo je zabeleženo da je bio duhovit, razbarušen i nekonvencionalan, brzomisleći i brzorek, a neobičan i nesvakidašnji u svakom pogledu.
Kostić je rođen 12. februara 1841. godine u Kovilju kod Novog Sada, a preminuo je 26. novembra 1910. godine u Beču.
U Lazinoj biografiji ostalo je zapisano da je dva puta robijao. Godine 1869. lažno je optužen da je učestvovao u ubistvu kneza Mihaila zbog čega je bio uhapšen. Drugi put je završio u zatvoru zbog antiaustrijskog govora na proslavi na kojoj je obeleženo punoletstvo kneza Milana.
I’m dreaming dreams, and the dreams I dream like pearls in the darkness gleam .
— ⚖️? Ziadah (@KamalZeyada11) September 24, 2020
— I’m Dreaming Dreams, Laza Kostic (1841-1910) pic.twitter.com/xzSN1w50xH
Ali je 1873. godine je izabran za poslanika u Ugarskom saboru i bio je jedan od najbližih saradnika Svetozara Miletića, predsednika Družine za ujedinjenje i oslobođenje Srbije. Nekoliko godina kasnije 1878. bio je sekretar Jovana Ristića na berlinskom kongresu. A 1880. godine je postao sekretar srpskog poslanstva u Petrogradu, ali se posle četiri meseca vratio u Beograd. Bio je saradnik kneza Nikole I Petrovića Njegoša i uređivao je Glas Crnogorca na Cetinju. Nakon sedam godina se vratio u Sombor. Radio je kao upravnik Srpske narodne čitaonice koja danas nosi njegovo ime. U
Legenda o Lazi Kostiću i Lenki Dunđerski pretočena je u najlepšu srpsku ljubavnu pesmu „Santa Maria della Salute“. Punih četrnaest godin ovaj veliki pesnik ju je nosio u sebi, kao rezultat pokajanja i kako pred kraj svog života više nije mogao da ćuti, on preispituje sebe i svoje strahove i tako nastaje pesma.
We loved with a love that was more than love. ❤️
— Signature Serbia (@SignatureSerbia) June 20, 2018
Lenka Dunđerski and Laza Kostić monuments / spomenik #monument #love #wednesdaythoughts #wanderlust #poet #explore #Travel pic.twitter.com/NhUjmyPKOF
Lenku Dunđerski, najmlađu ćerku njegovog prijatelja i dobrotovora Lazara Dunđerskog Laza Kostić je upoznao 1891. godine. Očaran dvadesetogodišnjom Lenkom, koja je plenila lepotom, šarmom i mladošću, trideset godina stariji pesnik nije mogao da savlada talas emocija koje su počele da ga ispunjavaju, ali kao prijatelj porodice Dunđerski i častan čovek, duboko je bio svestan razlike u godinama i nemogućnosti njihove veze.
Razapet između moralnog i emotivnog, pesnik je pokušao da pronađe način koji bi zauvek stavio tačku nemogućnosti njihove veze. Piše pismo svom dobrom prijatelju, Nikoli Tesli o devojci izuzetne lepote, koja ispunjava sve uslove idealne supruge velikog naučnika.
Kako je Lenka bila bogata udavača, a Nikoli upravo izgorela laboratorija, Laza se nadao da će spojiti ova dva divna bića i time rešiti nemoguću situaciju u kojoj se našao. Tesla nije bio zainteresovan za bilo kakav “elektricitet” osim strujnog kola i nauke, a Lenka je izjavila da bi se udala samo za nekoga kao što je Laza Kostić.
Lenka Dundjerski. Prirodna lepota,bez botoksa,šminkanja... pic.twitter.com/V03Yf9WznL
— DdDd (@Risum_teneatis) November 17, 2017
Spas je pokušao da pronađe bekstvom u manastir Krušedol. Ni to mu nije uspelo. Kako nije mogao da se oslobodi emocija, on u manastiru piše prvu pesmu posvećenu svojoj veliko ljubavi „Gospođici L.D.” Poslednji, očajnički korak u svom begu od velike ljubavi, pesnik pravi na predlog svog prijatelja i nesuđenog tasta. Ženi se bogatom somborskom udavačom Julijanom Palanačkom, koja je svog “Lazu” verno čekala punih dvadeset godina. Na venčanju koje je obavljeno 1895. godine, pesnikov kum je bio Lenkin otac, Lazar Dunđerski.
Nepuna dva meseca od ovog venčanja, dogodila se tragedija. Jelena-Lenka Dunđerski je tragično preminula 25. novembra 1895. godine u Beču. Kružile su glasine da se ubila, kao i da je uzrok smrti bila sepsa nakon neuspešnog abortusa. Kako pouzdanih informacija nema, njena smrt je ostala tajna, a kao zvanična verzija se uzima ona koju je iznela njena porodica, da je preminula od tifusne groznice.
Za ovaj tragičan događaj, Laza je saznao dok je tokom bračnog putovanja boravio u Veneciji. Obuzet tugom kakvu nije mogao ni da zamisli, otišao je u crkvu Gospe od Spasa (Santa Maria della Salute) i pod okriljem njene grandiozne lepote, dugo se molio, plakao u sebi, da niko suze ne vidi, tamo gde najviše boli i potpuno nesvesno već tada počeo da piše stihove najlepše oproštajne ljubavne pesme kod nas.
Laza Kostić bio je i majstor vica i kalambura, te je često umeo da načini ili upadne u šaljive situacije.
Anegdota kaže da je u poslednjim godinama života Laza Kostić je pisao brzo i jedva čitljivim rukopisom. Kad god je bilo moguće on je skraćivao reči, pa mu je to postala navika i prilikom slanja telegrama. Najavljujući svoj dolazak sa puta kući, u Sombor, supruzi Julči Palanački poslao je jednom telegram: “Danas po, sutra do, Laza Ko”.
View this post on Instagram
Druga šaljiva priča kaže da je kočijaš Laze Kostića u Somboru bio je Dušan Beljanski. Kada se Kostić vraćao s putovanja, kočijaš ga je redovno čekao na somborskoj železničkoj stanici, koja je od grada bila udaljena skoro dva kilometra. Jednom prilikom Laza je stigao, seo u „karuce“ (fijaker) i krenuo kući. Fijaker je išao sporo, a kočijaš je nešto divanio Lazi. I taman kad je stigao pred Lazinu kuću, na Svetođurđevskom trgu, kočijaš vide Lazu na kapiji. U neverici se okrenu nazad da proveri koga onda on vozi, ali u fijakeru, naravno, ne beše nikog. Začuđeni kočijaš ga upita:
– Gospon Lazo, pa kako ste Vi stigli?
- Ja skoknuo prečicom, odgovori mu pasionirani brzi šetač, koji je iskočio iz fijakera i sporednim ulicama, brzim hodom, stigao do kuće pre svojih „karuca“.
Lazu Kostića bolje smo upoznali tek kroz film i televizijsku seriju “Santa Marija della Salute” u kojoj ga je tumačio Vojin Ćetković.
U vezu premijere ovog filmas ostala je anegdota da je glumac Mihajlo Janketić mlađem kolegi Vojinu Ćetkoviću kada je video kako u filmu Zdravka Šotre izgleda kao Laza Kostić napisao je u poruci ”Ako si tako dobro odigrao kao što izgledaš, onda će film biti sjajan.”
View this post on Instagram
-Laza Kostić je sigurno najkompleksniji i najizazovniji filmski lik koji sam do sada igrao. Istovremeno i najteži, a imao sam dosta vremena da se pripremim. Ne samo ja, nego i Šotra, tako da smo od početka znali šta hoćemo da uradimo s tom pričom, koja nas vodi kroz život i unutrašnju borbu velikog pesnika, jednog posebnog i "drukčijeg" čoveka, rekoa je svojevrmeno o ovoj ulozi.
(Glas javnosti).