Glas Javnosti

KAKO JE CRNI KOMBINEZON OLIVERE MARKOVIĆ POKORIO JUGOSLAVIJU? Prvoklasnog glasa, zanosne lepote, glumačkom drskošću razbijala je tabue (FOTO+VIDEO)

Kultura
Autor: Glas javnosti

Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju 1956. godine digao je na noge jedan crni kombinezon -taj kombinezon nosila je Olivera Marković.

Legendarna Olivera Marković bila je jedna od najboljih srpskih glumica svih vremena na ovim prostorima, a glumom se aktivno bavila 60 godina. Pojavila se u više od 100 filmova i 40 TV serija, a takođe je bila uspešna pozorišna glumica rođena je na današnji dan 1925. godine u Beogradu.

Otac Velizar Đorđević bio je činovnik, majka Olga domaćica. U djevojku je Olivera stasala na jugu Srbije, u Nišu, gdje je završila osnovnu školu i nekoliko razreda gimnazije. Još kao dete je počela da glumi, ali je ipak upisala Istoriju umetnosti, gde je apsolvirala. Srce je ipak odvelo na Akademiju dramskih umetnosti.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by Gromade Filmske (@gromade_filmske)

Godine 1948. postaje jedan od studenata prve generacije pozorišne akademije, u klasi Mate Miloševića. Sljedeće godine postaje član Beogradskog dramskog pozorišta. Akademiju je završila u klasi s tadašnjim suprugom Radom Markovićem (čije je prezime zadržala do kraja života).

A evo kako je  crni kombinezon olivere Marković pokorio Jugoslaviju? Svilen i čipkast, kakav su pod smernim haljinama bez sumnje nosile mnoge drugarice. No ovaj veš sada je pretio da se obznani u svoj svojoj ženstvenosti, bez odeće koja bi ga sakrila.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by Bufonerija (@bufonerija)

Nakon samo godinu dana Pulicerom nagrađen scenario tenesi Vilijamsa “Mačka na usijanom limenom krovu”  stigao je i u Beogradsko dramsko pozorište, a režija je poverenja Minji Dediću, a glavne uloge glumačkom i bračnom paru Oliveri i Radetu Markoviću.

Čim se pročulo da će Olivera ulogu Megi u predstavi odigrati "obnažena", u crnom kombinezonu nalik venčanici, digla se bura. Komunisti su negodovali tobož zbog smelog kostima, sablažnjivog u vreme čedne mode pedestih godina. No, ono što im je zaista smetalo bila su priče o impotentnim muškarcima, homoseksualnosti, ženama koje spopadaju muškarce i "ostalim dekandentnim odlikama Zapada".

- Toj "drskosti" scene na Crvenom krstu doprinosila sam i ja, igrajući u komadima sa tadašnjim tabu temema, kao što je na primer, homoseksualnost. Bio je, uz sve, i taj kombinezon, koji sam, prema indikaciji pisca, nosila kao jedini kostim tokom tročasovne predstave. Ali činila sam to bez trunke egzibicionizma. Danas se golišave scene ubacuju da bi se privukla publika, a toga tada nije bilo. Zato tada nisam ni razmišljala o reakcijama publike na kostim. Ipak, sećam i tugaljive anegdote sa mojim sinom Goranom, koji je jednom došao iz škole uplakan, jer su ga deca zadirkivala što mu mama glumi u kombinezonu - ispričala je za TV Novosti Olivera Marković 1987. godine.

No, uprkos najavljenom skandalu, predstava se našla pred publikom.

Olivera je u kombinezonu izgledala i odglumila savršeno. Uspela je da kao Meg svoj intimni psihološki obračun sa Brikom (Rade Marković), svojim mužem, prikaže jasno i sa suverenim osećanjem koje joj daju mladost i lepota.

A koliko je bila “mačkasta” i neodoljiva u ulozi Megi, svedočio je i Hugo Klajn:

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by istorijskizabavnik (@istorijskizabavnik)

- Gipka i okretna, šunjala se vrebajući, spremna da skoči i opasno ogrebe svojim skrivenim kandžama. Da li je za glumicu važna lepota? Iskreno govoreći, važna je, naročito kad je glumica mlada. Šta da radiš s glumicom koja nije lepa? Ako već nije lepa, mora da ima nešto markantno. Ili šarm. Šarm može da nadoknadi lepotu. A Olivera je bila bogato obdarena i jednim i drugim...

Kasnije 1990. godine ovaj poduhvat ponovili su Snežana Bogdanović i Žarko Laušević, ali to su već bila druga vremena,.

Zanimljivo je kako se Oliverin izuzetan rad, praćen uspjesima i popularnošću, preplitao sa njenim porodičnim životom, koji je u oba braka provodila uz muževe kolege.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by Beogradski mesec (@beogradskimesec)

U mladim danima uz Radeta Markovića, a posljednjih 25 godina uz Duška Bulajića, glumca Narodnog pozorišta.

– Brak sa glumcem znači da sam umjesto nekog ko bi mi se divio, imala stalno kritičarsko oko, ali i razumijevanje za sve zahtjeve profesije i čudne promjene raspoloženja koje prate rad na različitim ulogama. To samo glumac kod glumca može da prepozna i kao privremeno prihvati.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by DRAMSKA DRUŽINA A (@dramska_druzina_a)

Takvim porodičnim odnosima ubrzo se pridružio i Goran, mada ga niko, kako se sjećala njegova majka, nije posebno upućivao na bavljenje umjetnošću. Kao adolescent, prateći majku na festivalu u Puli, njenu prvu “Zlatnu arenu” prokomentarisao je riječima:

– Nije ti baš ta uloga za nagradu.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by » Бољи Живот « (@serija.bolji.zivot)

Bio je to, izgleda i predznak njegovog budućeg opredjeljenja koje ga je odvelo u Prag, na studije režije, gdje je otišao, kako kaže Olivera, da izbjegne kod nas čest dodatak imenu “sin – tih i tih”.

Majka je dočekala i da zaigra u sinovljevim filmovima (“Nacionalna klasa”, “Majstori, majstori” i “Već viđeno”).

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by @glumci_srb

Zastoja za Oliveru nije bilo čak ni na onoj, za glumice pogubnoj, razmeđi kada više ne mogu da igraju zavodnice, a još ne mogu da igraju tašte. Vješto je u takvom trenutku u seriji za djecu “Neven” nosila koketni bijeli šešir, ali je kao Kuvarica-pitalica spremno ponijela i brkove.

Istu maskeradu, nemilosrdno po svoje lijepo lice, izvela je i u predstavi “Ribarske svađe” kao Libera.

– Za ljubav uloge sam u stanju da svašta uradim, čak i da sasvim poništim sebe. Griješe glumice koje misle da treba glumiti samo zato što si lijep i mlad. Oni koji se povlače kada to više nisu, voljeli su, znači, više sebe u pozorištu, nego pozorište u sebi. U meni je uvijek ova druga ljubav bila jača – govorila je.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by Bufonerija (@bufonerija)

Olivera je bila poznata i kao vrhunski interpretator romansi, a njen glas očaravao je gledaoce i slušaoce u Bugarskoj, Njemačkoj, SSSR i Alžiru. Među njenim obožavaocima je bio i američki glumac Kirk Daglas, sa kojim nije imala vremena da se upozna poslije nastupa sa ansamblom “Frula” u Bugarskoj 1964.

Nastupala je i za nekadašnjeg jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita u Karađorđevu i to u više navrata. Te nastupe je retko komentarisala, a i kada jeste, ocjenjivala ih je samo kao “zabavne”.

Bila je rasna glumica, raskošne lepote i božanstvenog glasa, a umrla je sa 86 godina...

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by Beogradski_vremeplov_ (@beogradski_vremeplov_)

(Glas javnosti)

 

 

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR