- Definitivno smo učili i razvijali sveobuhvatne veštine odrastajući u tom [španskom] sistemu. Te godine u kojima sam odrastao, te tinejdžerske godine, najvažnije, rekao bih. Mislim da je možda kada sam bio super mlad, kada sam imao 14 godina, bio kamp. Pokušali su da mi ga prodaju: To je samo kamp, dođi, ali moj tata je to brzo ugasio. On kaže: „Ne, ne, ovog leta dolaziš u Litvaniju. Kako generacije prolaze, taj osećaj ostaje isti. Nema ništa bolje od igranja za svoju zemlju, posebno za Litvaniju, košarka je ovde kao religija. Samo što ste u tim timovima svakog leta, osećaj koji imate, ne možete ga porediti ni sa jednom drugom igrom. Sa tim bojama zastave na vama, svake godine je posebna grupa momaka, bez obzira ko predstavlja. Vi gradite ovu vezu koja se definitivno prevodi na sud - rekao je Domantas.
Potom je objasnio koji je potez najviše pozitivno uticao na njega i doneo mu čist um.
- Ja lično, obrisao sam sve svoje društvene mreže na početku sezone, to je bila najbolja stvar ikada. Ne morate da brinete ni o čemu od toga. Samo izađi i igraj svoju igru. Imate svoje trenere, svoju porodicu, svoje saigrače i njihovo mišljenje je jedino bitno. Samo treba da izađete, verujete svojoj igri i igrate. Neverovatno, imate mnogo više slobodnog vremena. Tvoj um je čist. Gledate film i pokušavate da naučite sami, ne morate ništa da čitate ili čujete od bilo koga drugog, jer na kraju dana vi igrate na terenu - zaključio je Sabonis.
Glas javnosti T02S