Neko je već, od kako je ova vest prostrujala prestonicom, rekao da ko nije znao za Putu Popovića taj definitivno nema pojma o beogradskom fudbalu. Poslednje četiri decenije Puta Popović je rukovodio svojom “golubovima sa Liona”, a za njega se vezuju najveći uspesi ovog kluba, posebne tradicije i fudbalskog šmeka. Sve je preskakao sa svojim “golubovima, od takozvane "tramvaj lige", nižerazrednih klubova iz “kruga dvojke", do elitne do Superlige, devedesetih godina prošlog veka. Dva puta je maleni Hajduk sa beogardskog Liona igrao elitnu ligu, on kao vođa kluba a na terenu standardni igrači bila su dva njegova sina, Bogić poznatiji kao Bobi i Draganom, zvani Kuki.
Predsednici večitih rivala, Crvene zvezde i Partizana, koji god i kada bili, uvek su nalazili vremena da popiju kafu i njegovu čuvenu domaću lozu, dok se savetuju i ćaskaju o stanju u beogradskom fudbalu. Puta je stvarao igrače i nesebično vizionarski savetovao kolege, bez obzira da li su mu trenutno bili i konkurencija. Bio je beogardska fudbalska institucija, jedinstven i neponovljiv.
Puta Popović, iako u dobrim godina, svakodnevno je dolazio u svoj Hajduk na Lion, a popodne odlazio u duge šetnje, gde je kažu, smišljao te svoje čuvene fudbalske vizije. Prekjuče u jednoj takvoj šetnji na Zvezdari, kao saznaje Glas javnosti, pozlilo mu je i pozvao je mobilnim telefonom sinove i odmah su ga odvezli u Specijalna bolnicu za cerebrovaskularne bolesti „Sveti Sava“, u Nemanjinoj ulici. Tamo su mu konstatovali teži oblik srčanog udara i uputili u Vojnomedicinsku akademiju na Banjici, gde i pored vanrednih pokušaja lekara srce Ljubomira Popovića Pute nije više izdržalo.
Ljubomir Popović Puta, beogradska fudbalska legenda, biće kako saznajemo sahranjen na groblju Lešće, a datum će porodica naknadno saopštiti.
(Glas javnosti)