Glas Javnosti

Ko osniva turističke agencije u Srbiji?

Društvo
Autor: Glas javnosti

U Srbiji su, prema podacima Agencije za privredne registre, aktivne tačno 1.132 turističke agencije.

U taj broj ulaze organizatori puta sa aktivnim licencama i posrednici u prodaji aranžmana. Kroz tržište je poslednjih godina prošlo skoro tri puta više firmi, ali je dve trećine završilo u blokadi ili su obrisane.
Prvi čovek Jute, Aleksandar Seničić, objašnjava da se važeći sistem osiguranja, koji funkcioniše od 2020. godine, pokazao dosta dobrim.
- Nema 100% garancije. Ovaj sistem je dobar. Preuzet je iz evropske prakse. Prilagođen je našem pravnom sistemu. Kod nas su limiti veći nego u drugim zemljama. Tamo neke druge stvari funkcionišu malo drugačije. Možete samo jednom da prevarite - kaže Seničić za Forbes Srbija.
- Kod nas kada neko nekog prevari, retko dođe do krivične prijave - ističe Seničić i dodaje:
- Ne goni ni država, niti oštećeni. A ima situacija kada vlasnik agencije ili neko od zaposlenih nije radio kako treba. Ne mislim na ono što potpada pod rizike poslovanja. Mislim na to kada je neko smišljeno doneo odluku da ne radi kako treba. Normalno je da snosi odgovornost. Verujem da više od 90% agencija posluje ispravno. To pokazuje vreme za nama. Nismo imali velike lomove. Dešava se da neko propadne, baš kao i u drugim branšama. Imali smo zatvaranje i fabrike nameštaja. Pa i da je neko više puta prodavao iste stanove.
Vlasnici agencija znaju ko je "kukolj" u njihovoj branši i ko kako posluje. Potrošači, ali i drugi u turističkom lancu, to otkrivaju na teži način.
- Ne mogu nikako da znaju - odgovara Mirko Milovanović, vlasnik Viva travela, na pitanje mogu li putnici da prozru loše agencije.
- To je nemoguće. I to zato što agenciju može da otvori svako ko položi 1.000 EUR. Moraju zato dobro da razmisle kome će da povere novac. Kao i u svakoj privrednoj grani postoji mogućnost prevare. To nikako ne možete da znate. Zato država treba da garantuje tako što će doneti strože zakone - dodaje.
Problem je, kaže Milovanović, što neko ko je dao depozit od 1.000 EUR, organizuje putovanja vredna pola mliona evra.
Prema njegovim rečima, u Srbiji trenutno posluje oko 200 organizatora puta i oko 1.000 subagenata, koji prodaju aranžmane.
- I ima sigurno 1.000 njih koji nešto nude i prodaju preko Instagrama i drugih društvenih mreža. Nemaju ni kancelariju, ništa - kaže Milovanović.
Prema njegovim mišljenju, osiguranje se pokazalo efikasno kada nije bilo mnogo oštećenih putnika. Slika bi bila sasvim drugačija da se slomio neko ko je ugovorio putovanja mnogo vrednija od 400.000 EUR.
- Maksimalni iznos osiguranja je sada 400.000 EUR, a to ne bi u svakom slučaju bilo dovoljno. Osiguranje bi moglo da bude veće, jer agencije plaćaju polisu. Mi ne plaćamo osiguravajućoj kući 400.000 EUR. Plaćamo polisu i to je trošak između 15.000 i 20.000 EUR godišnje. Ne bi bilo nemoguće da se plaćaju i veće premije - napominje vlasnik Viva travela.

S druge strane, Aleksandar Seničić iz Jute veruje da bi deo odgovornosti trebalo da bude i na osiguravajućim društvima:
- Imamo neke garancije, one su dosta skupa za velike agencije. Osiguravači bi morali da rade više, da se bave pitanjem da li treba da izdaju garanciju ili ne. Da se bave finansijskim stanjem klijenta. Kod nas nije tako sjajna situacija. Naša inicijativa je da putovanje bude zaštićeno. Nije nam u interesu da trpe putnici. Ljudi se nekad povlače iz posla. Ne možemo mi da znamo sa kojim motivom se neko povukao. Da li je možda rešio da lako dođe do keša ili je u problemu, jer je ulazio u rizik, pa bankrotirao. Svašta nam se dešavalo. To nije stvar koju možemo da znamo i predupredimo. Ovaj trenutni sistem je solidan.
- Kod Barcino tursa se uveliko pisalo o problemu i blokadi računa, a njihove poslovnice su bile pune turista koji su uplaćivali aranžmane - upozorava Aleksandar Seničić i nastavlja:
- Moramo da se bavimo i edukacijom klijenata. Oni misle da neko drugi treba da razmišlja i za njih. Sada vidimo da im, da bi naplatili osiguranje, nedostaje i kompletna dokumentacija. Nekome su uplatili novac, a nemaju sve papire.
Kako do licence?
Licenca se izdaje turističkim agencijama koje žele da obavlјaju poslove organizovanja, realizovanja i prodaje turističkih putovanja u zemlјi i u inostranstvu. U zavisnosti gde vode putnike licenca se rangira u različite kategorije. Kategorija A podrazumeva putovanja u zemlji i inostranstvu, a kategorija B se izdaje za obavlјanje poslova organizovanja turističkih putovanja u zemlјi. Organizator putovanja sa kategorijom B može da pruži i uslugu koja obuhvata najviše jedno noćenje, u vremenskom trajanju ne dužem od 48 sati, u državama sa kojima se Republika Srbija graniči.
Da bi dobile licencu, agencije moraju da imaju garanciju putovanja u zavisnosti od visine prometa. Garancija je bankarska garancija ili osiguranje. U kategoriji A najniži iznos garancije je 30.000 EUR za one sa prometom do 20 miliona dinara. Najviši iznos garancije u ovoj kategoriji je 400.000 EUR za promet veći od milijardu dinara.
Organizatori koji posluju u B kategoriji, obezbeđuju garanciju od 5.000 EUR za promet do pet miliona dinara. Najviši iznos je 30.000 EUR za promet do 20 miliona dinara. Ukoliko premašuje ovaj promet, onda mu je potrebna garancija kao i kolegama u A kategoriji.

Depozit se, kako se navodi na sajtu Agencije za privredne registre, obezbeđuje u najmanjem iznosu od 2.000 EUR za licencu rangiranu u kategoriju A, a 500 EUR za licencu rangiranu u kategoriju B.
Država je uvela jedinstveni sistem garancija putovanja. Putnici mogu, na sajtu Ministarstva turizma, da provere da li je njihovo putovanje u tom sistemu.
Ko vodi đake?
Javnost zna i najčešće prati rad agencija koje ih vode preko granice. Đačka putovanja su, po pravilu, rezervisana za manje poznate organizatore.
- Izlete, a to znači putovanja ne duža od 24 sata, može da organizuje bilo ko, tu nema nikakve garancije. Đačko putovanje jeste organizacija puta i za to je potrebna licenca. U velikim broju su to agencije koje imaju A licencu i bave se i jednom i drugom vrstom putovanja. Tu su neki drugi problemi. Prevelike su obaveze. Mora lekar, mora rekreator, deca ne smeju da putuju noću, pa realno imaju noćenje više. Sve to poskupljuje put. S druge strane, osnovni kriterijum je najniža cena, a to ne znači najbolju uslugu. Kao da gubimo iz vida da je osnovni cilj đačkih putovanja obrazovni i socijalizacija - pojašnjava Aleksandar Seničić.

Glas javnosti /E05S 

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR