Glas Javnosti

FATIĆ O KRIMINALCIMA U CENTRU ZA SOCIJALNI RAD I SUDOVIMA: Da li TUŽILAŠTVO zanima da li se u Srbiji TRGUJE DECOM?

Društvo
Autor: Glas javnosti

Buri u srpskom pravosuđu osim po pitanju nacrta o izmenama Zakona o parničnom postupku doprinele su i kandidature za tekući izbor republičkog tužioca. Osim sadašnje republičke tužiteljke Zagorke Doolovac na to mesto konkuriše i viša tužiteljka Nataša Krivokapić.

Redovni profesor Institut za filozofiju i društvenu teoriju Univerzitet u Beogradu Aleksandar Fatić u svom autorskom tekstu ističe da o kandidaturi i mandatu Zagorke Dolovac ne misli ništa dobro.

- O kandidaturi Zagorke Dolovac mislim da ne treba ništa govoriti, jer bi bilo neukusno. Svakom pristojnom građaninu ove zemlje je jasno kako je ona upravljala tužilaštvom i koliko je tužilaštvo uništeno tokom njena dva mandata. Zato nešto treba reći o kandidaturi više tužiteljke, Nataše Krivokapić, jer se u radu Višeg tužilaštva u Beogradu ogledaju sve neadekvatnosti upravljanja tužilaštvom u Srbiji - smatra Fotić i kroz svoj tekst nastavlja: 

- U javnosti se već dugo piše i govori o teškoj, sistemskoj korupciji u javnom sektoru u Srbiji. Po percepcijama građana, ali i po izveštajima Evropske unije, najkorumpiraniji sektor je upravo pravosuđe, dakle sudstvo i tužilaštvo, ali odmah iza njih dolazi izvršna vlast, odnosno svi nivoi javne uprave. O korupciji u javnoj upravi govorio je i predsednik skupštinskog odbora za pravosuđe i, po funkciji, član Državnog veća tužilaca i Visokog saveta sudstva, inače funkcioner vladajuće SNS, Vladimir Đukanović. U više svojih izjava, Đukanović je optužio korumpirane “naše” u izvršnoj vlasti i pravosuđu da sarađuju sa organizovanim kriminalnim grupama, konkretno govoreći o Veljku Belivuku i njegovoj grupi, i pozivaju je predsednika države da se “obračuna” sa tim “našima” bez kojih, kako kaže Đukanović, organizovani kriminal ne bi mogao da se razvije do mere kakvu ilustruje Belivukova grupa - piše Fatić.

On smatra da su različiti stručnjaci i ranije ukazivali na postojanje kriminalnih grupa u javnoj upravi.

- Drugi građani, koji nisu u vrhu SNS, ali žive u Srbiji, kao i stručnjaci raznih profila, ukazivali su na organizovane kriminalne grupe u samoj javnoj upravi i njihove veze sa pravosuđem, pa je tako u medijima već mesecima aktuelno izveštavanje o organizovanom kriminalu u socijalnim službama i ministarstvima nadležnim za kontrolu socijalnih službi. Takvih afera je bilo bezbroj, i prostim pretraživanjem interneta može se doći do brojnih podataka i navoda o organizovanom kriminalu.

Pomenuću samo najnoviji. Maja meseca u listu Republika i u drugim režimskim medijima objavljeno je svedočenje građanina Slobodana Reljića, koji tvrdi da su mu osobe po imenu Biljana Čiča i Ljiljana Bulatović, socijalne radnice u centru za socijalni rad Novi Beograd, tražile 10 000 evra da mu povere njegovo sopstveno dete u brakorazvodnoj parnici. Ovi navodi potvrđuju brojne napise u medijima o tome da se u socijalnoj službi i u nadležnim organima izvršne vlasti razrasla mafijaška hobotnica trgovine decom, starateljstvima i hraniteljstvima: navode koje je Više tužilaštvo u Beogradu dužno da proveri na zakonom propisane načine - piše on.

On navodi i načine takvih zloupotreba i trgovine decom.

- Ti načini, da podsetimo Natašu Krivokapić i njene eksperte zaposlene u odeljenju za suzbijanje korupcije (od kojih su neki tamo upućeni kao tek izabrani zamenici osnovnih tužilaca na probnom mandatu od tri godine, dakle i pre izbora na stalnu funkciju zamenika nižeg tužioca), su sledeći.

U pravnim državama, kada se u medijima pojave navodi da socijalna služba, kao jedna od najosteljivijih javnih službi, trguje decom, odmah se svi pomenuti socijalni radnici i njihovi rukovodioci stave “na mere”, odnosno kontrolišu im se komunikacije, kako službeni, tako i privatni telefoni i email komunikacija, a po potrebi se određuje i mera tajnog praćenja. Na ovaj, jednostavan način se odmah utvrdi gde postoji korupcija. U slučajevima koji se potvrde putem “mera” odmah se ulazi u centre za socijalni rad, oduzimaju se predmeti i računari, socijalni radnici se pritvaraju da ne bi uništavali dokaze i uticali na svedoce, i procesuiraju se u pritvorskim predmetima.

Prilikom procesuiranja oni se odvojeno saslušavaju, jednom broju se ponudi izuzimanje od krivičnog gonjenja zauzvrat za saradnju u procesuiranju ostalih, i time se mafijaška hobotnica u socijali razmontira.

Tražile 10.000 evra da mu dodele dete

Fotić piše i da su pojedine radnice Centra za socijalni rad tražile od stranke 10.000 evra da mu povere sopstveno dete u brakorazvodnoj parnici.

- Recimo, čovek po imenu Slobodan Reljić je maja 2021. izašao u režimsku novinu “Republika” i u još nekoliko režimskih medija, i tamo naveo da su mu izvesna Biljana Čiča i izvesna Olivera Bulatović, socijalne radnice iz centra za socijalni rad Novi Beograd, tražile 10 000 evra da mu povere njegovo sopstveno dete u brakorazvodnoj parnici.

Da li Više tužilaštvo uopšte zanima da li je to istina? Da li ih zanima da li je istina da se u Srbiji trguje decom i da kriminalci iz centara za socijalni rad, u saradnji sa kriminalnim sudijama, otimaju decu protivnicima režima i siromašnim građanima Srbije? Da li je Više tužilaštvo uopšte svesno, da li uopšte zna, da je njegova zakonska dužnost da postupa na osnovu navoda o ovako teškim krivičnim delima koji se pojavljuju u medijima i da te navode proverava, pogoto onda kada za to postoji krajnje jasna, jednostavna i dostupna metodologija?

Kada bi Više tužilaštvo proverilo navode u medijima putem stavljanja pomenutih lica na mere, a potom “pročešljalo” predmeta u kojima ta lica postupaju, pa došlo do imena sudija, onda bi se postavilo još jedno pitanje za Više tužilaštvo. Zašto ne hapsi korumpirane sudije, preko Specijalnog odeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, koje je takođe deo Višeg tužilaštva, a koje je nadležno za procesuiranje sudija?

U jednoj pravnoj državi, ne bi moglo da se desi da se u medijima objavljuje da sudije koje rade za vladajuću stranku zlostavljaju maloletnu decu i iznuđuju im iskaze pomoću sudske straže i saslušavajući ih na zakonom nedozvoljen način, da sudije dodeljuju decu roditeljima koji su, zbog nasilja u porodici, decu viđali u “kontrolisanim uslovima” u centrima za socijalni rad, kojima je zbog nasilja zabranjivan pristup i komunikacija sa različitim licima, uključujući i decu, itd, a da nadležno tužilaštvo ne postupa prema tim sudijama.

I ovde je metodologija ista: stavljanje na “mere”, prikupljanje materijalnih dokaza iz predmeta i svedočenja, lišenje slobode (uz saglasnost VSS), pritvor, i procesuiranje po hitnom postupku.

Na opisani način trgovina decom bi se raščistila, bar u Beogradu, za godinu dana.

U središtu te politike zakonom je predviđeno da stoji Više tužilaštvo u Beogradu i Nataša Krivokapić, viši tužilac.

A predsednik Višeg suda u Beogradu, Aleksandar Stepanović, koji je nadležan da daje sudska odobrenja za “stavljanje na mere”, i čiji sud sudi za sva ova dela, izjavljuje da posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Višeg tužilaštva ne radi ništa, jer u Višem sudu nema bitnih predmeta korupcije.

Toliko o kandidaturama Nataše Krivokapić i Zagorke Dolovac.

(Glas javnosti/politicki.rs)

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR