Danas se, kaže, mnogi hvale kako su ponikli na asfaltu, a on je sve finte života za preživljavanje naučio na periferiji Beograda, u blatu Jojkićevog dunavca, u Krnjači. Odatle je kao klinac, sa tri prevoza odlazio na džudo treninge u Partizan, i ponekad gubio od reprezantativaca.
Nije prošao komisiju za prijem u stalni radni odnos u „Zum reporteru.“ Kako kaže, jer nije bio Crnogorac.
Sve ih je poslao u materinu i otišao u Pariz. Odatle je, kao fotoreporter svetskih novinskih agencija, stigao u Sovjestki savez i postao „suva ekskluziva“. Kao zvanični fotograf tadašnjeg ruskog predsednika Borisa Jeljcina, šetao se kroz Kremlj kako je hteo, bio toliko pouzdan da je ovekovečio i ruske nukelarne baze. Njegove fotografije na naslovnim stranicama svih svetskih časopisa menjale su pogled zapada na Sovjetski savez i Rusiju.
Generalu srpske vojske Ratku Mladiću vadio je geler iz glave, vratio stranicu Miroslavljevog jevanđelja Narodnom muzeju u Beogradu i bio šraf u obmani NATO da Srbi u Bosni imaju raketni sistem S – 300.
Danas se, kaže, po Ivanovu „nateže sa svojim polovnjačama.“
Ceo razgovor sa Vlastimirom Šonetom pogledajte ovde...
(Glas javnosti)