Gotovo dve godine nakon izjave premijerke Srbije da je stavljena tačka na Rio Tinto, ova kompanija i dalje je aktivna, daje razne donacije na lokalu, subvencije poljoprivrednicima, kaže Kokanović i napominje da je trenutno zatišje, verovatno zbog predstojećih izbora, zbog čega se, prema njegovom mišljenju, ni od predstavnika vlasti ne čuju zalaganja za rudnike litijuma, jer to nije popularna tema u kampanji.
Kao pozitivnu stvar ističe to da je među opozicionim strankama i listama koje izlaze na lokalne izbore u Loznici, na inicijativu ekoloških aktivista, postignut sporazum o tome da neće dozvoliti da se u tom delu Srbije otvori rudnik litijuma.
Govoreći o tome koliku katastrofalnu štetu bi eventualni rudnik naneo životnoj sredini i zdravlju ljudi ne samo u tom kraju, već i drugim delovima Srbije i regiona, navodi brojne podatke, počev od toga da bi se svakodnevno koristila velika količina eksploziva, a za preradu rude oko 1.100 tona koncentrovane sumporne kiseline dnevno, da bi nusproizvod bio i arsen koji bi se našao u vodi i vazduhu... I sada u okolini nekih istražnih bušotina koje i dalje cure, zemlja je toliko zatrovana da na njoj nema života, objašnjava Kokanović.
Da li veruje političarima, na koje prepreke i pritiske nailaze meštani koji se bore da sačuvaju životnu sredinu od pretećih rudnika litijuma, kakva je svest ljudi u Srbiji o tim opasnostima, zašto su ekološki protesti izgubili na masovnosti, šta dalje, kakve su perspektive otpora u situaciji kada postoje planovi da se u mnogim delovima Srbije otvori na desetine rudnika, neke su od tema razgovora.
Ceo razgovor pogledajte u priloženom videu.