Nekada se na Balkanu čula muzika iza svakog ćoška, pevalo se i kada smo bili tužni, a onda su zvuke trube, violine, harmonike i klavira zamenili zvuci pušaka, mitraljeza, topova, tenkova i aviona, umesto doboša čule su se bombe i više nikome nije bilo do smeha, otuđili smo se potpuno.
Kada je potrajao i mali mir uletela je među ljude pandemija i izazvala još veći strah i sve zatvarala bez logora i lanaca, mnogi odlaze tiho, za mnoge više i ne znamo gde su, pa u tim uslovima sačuvati u duši i srcu muziku, onu lepu koja pleni, ispunjava i inspiriše, očuvati knjigu, film, pozorište i druge oblike za negovanje pravih kulturnih vrednosti, je veoma značajno.
U cilju malog opuštanja, relaksacije i motivisanja svih kojima su današnja vremena postala teskobna i teška, razgovarali smo sa ZAFIROM i VASILOM HADŽIMANOV, ocem i sinom, penzionerom i budućim penzionerom, koji plene svojim šarmom i energijom, doslednošću da ne pokleknu pred naletima komercijalizacije naših života, duša i srca.
(Glas javnosti)