“Ti si, Miško, iz Belu Palanku”, reče mi i otide si.
Moj drugar Vojkan Popović, penzioner, agronom iz Belu Palanku, dobil pismo od Precednika lično…usral se od rados’! Odma’ mu otpravil i pismoto donel u Beograd – da se “slučajno” ne zagubi ni na poštu, ni u prevod…
Precednik za men’ da se seti, da mi se za’vali! Ma, leže mi pismoto k’o na budalu šamar.
… Malko ti zameram na onoga Dinkića… Ako si mu pare uzel, trebal si sve da mu zbereš, I da ga u’apsiš. Neje što je lopov, nego što je l’žov, izjeba ni svi za po ‘iljadu evra. Neje on k’o ti skroman. Ti reče 100 jevra I beoše sto jevra, ako če ni na nos izleznu…
Mada, mora ti se požalim: ovija tvojivi minister štovo ga jebavaju za prepisuvanje oškrbil ni na svakog za po dva-tri jevra…"