Glas Javnosti

PARTIZAN MELJE KA TOP 8! Mašinerija Željka Obradovića utišala Istanbul i pregazila šampiona Evrope

Košarka
Autor: Glas javnosti

Posle turbulentnog starta sezone, ekipa kojom diriguje jedan od najtrofejnijih srpskih trenera prosto gazi sve pred sobom.

Pa čak ni šampion Evrope!

Košarkaši Partizana večeras su položili još jedan u nizu testova na kojima je ispitana zrelost, mogućnost i domet ove ekipe. Ukoliko pitate Ergina Atamana, Vasilija Micića i ostatak ekipe Anadolu Efesa, ovo je tim protiv kog je "nemoguće" igrati.

Turski velikan je, uprkos plusu od 17 poena u prvoj četvrtini, na kraju položio oružje pred, večeras, kvalitetnijim rivalom. Ekipa Željka Obradovića sada može da slavi izuzetno veliki trijumf u borbi za TOP 8, pogotovo kada se u obzir uzme da će sada crno-beli imati čak osam dana da se pripreme za naredni meč sa Olimpijakosom!

Večeras je u Sinan Erdem dvorani napravljen korak koji se, možda na kraju sezone, bude mogao ogledati kao odlučujući. Partizan je uzeo brejk na mestu na kome to spada pod misaone imenice - e to je pečat najboljeg trenera u istoriji evropske košarke!


Zapravo, sve ono što smo gledali od početka sezone predstavlja zaostavštinu koju za sobom iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu, ostavlja Željko Obradović.

Večeras se ponovo našao oči u oči sa Erginom Atamanom, možda i najvećim neprijateljem u trenerskoj karijeri, i drugi put je u sezoni uspeo da ga natera na kapitulaciju. Kada se na to dodaju i objektivni kvaliteti igračkog kadra, to za srpskog trenera dodaje samo još jedan, ne mali, plus.

Amplitude koje su viđene u igri nešto su što odlikuje ovu ekipu Partizana, koliko god to u nekim trenucima znalo da zvuči čudno.

Početnih minus 17, kada su na parketu igrali neiskusni Jam Madar i Alen Smailagić, bila je posledica upravo činjenica da pomenuti dvojac nije imao mnogo ovakvih utakmica u seniorskoj karijeri. Teret su na sebe preuzeli nešto iskusniji momci, a upravo je i nekadašnji igrač Golden Stejta u finišu imao prilično dobre defanzivne reakcije.

Ipak, ostavimo to za analizu kompletnog meča. Ovo je sa psihološkog aspekta još jedan dokaz da je Partizan uspeo da "klikne" i pronađe sebe u momentima kada je najpotrebnije. Najbitniji deo sezone, najbitniji deo mečeva - motori "parnog valjka" pale se onda kada je ulog najveći.

Kao što smo naveli u prethodnim pasusima, izuzetno je loše meč počeo Partizan, toliko da su i najzagriženiji navijači u jednom trenutku pomislili da je situacija u Sinan Erdem dvorani rešena već u uvodnom desetominutnom periodu. Blistao je Elajdža Brajant, na njega se fenomenalnom igrom iz pik en rola nadovezivao sa vremena na vreme i Vasilije Micić, koji je bio generator dobre serije Atamanovog sastava. 



Nije uspeo Partizan da odbrani maltene ništa, na prste su se mogli izbrojiti napadi koji nisu završavani poenima, a to je nešto što je evidentno frustriralo Željka Obradovića. Ipak, čak i u tim trenucima crno-beli su bili aktivni na liniji dodavanja, što je rezultiralo sa nekoliko ukradenih lopti, ali je Efes jednostavno delovao mnogo kvalitetnije. Nastavio je Brajant tamo gde je stao, ofanzivni skok domaćih je takođe radio posao, što je nadovezivanjem Larkina i Micića značilo nestvarnih 23:6.

Delovalo je da je srpski predstavnik nokautiran, da nema prostora, a ni snage, da se utakmica okrene identično kao u večitom derbiju pre samo tri dana, ali još jednom je "parni valjak" pokazao da motor zna samo da "zariba", a nikako da u potpunosti stane! Kao i mnogo puta ove sezone, ulazak Dantea Egzuma značio je "novo rođenje" Partizana, koji je upravo na leđima Australijanca nakon deset minuta košarke imao "samo" minus 14.

Prilično nelogičan duel na startu meča, gde su se sastali Alen Smailagić i Brajan Danston, bila je osovina koja je mnogo donosila domaćem sastavu. Ipak, ulaskom Matijasa Lesora i Tibora Plajsa mnogo se toga okrenulo u reketu, u oba smera. Partizan je više krenuo da igra sa Francuzom, pre svega na centralnom piku, odakle je i Dante Egzum uspeo da odigra jednu od najboljih organizacionih partija u crno-belom dresu.

Nije večeras bilo njegovih poena, ali je sa čak pet asistencija u prvom poluvremenu uspeo da u potpunosti promeni klimu u Sinan Erdem dvorani i u potpunosti vrati Partizan u život! O tome dovoljno govori da je sredinom druge deonice serija gostiju bila ogromnih 15:2, te je Efes bio na plusu od samo jednog poena. Nedostajalo je nešto, nedostajao je šut - činilo se da je to bilo potrebno da se protivnik slomi.

Ipak, kako to obično i biva, u nekom momentu morao je da dođe i šut sa distance, a režiser je bio Džejms Naneli! Američki krilni košarkaš pogodio je prvu trojku za crno-bele, nakon čak 15 minuta košarke, dok je istovremeno veliki deo posla odrađivao Zek Ledej.

Još jednom je krilni centar bio taj koji je predstavljao sjajnu osovinu između unutrašnje i spoljne linije. Igrao je hrabrije u odnosu na nekoliko prethodnih mečeva, nije se libio da on preuzme odgovornost i igra sa loptom, što je, kada se na to doda i kvalitetna energija Alekse Avramovića i Kevina Pantera u finišu prvog poluvremena, značila prednost Partizana nakon 20 minuta košarke u prestonici Turske!

Crno-beli su ponovo uspeli da se vrate, još jednom su, kao i u večitom derbiju, pokazali da su ekipa koja se ni u jednom trenutku ne sme potceniti ni otpisati, pa makar bili i šampion Evrope.

Uprkos jednoj Nanelijevoj trojci, bilo je potrebno da se u napadu mnogo toga "otčepi" kako bi Partizan uspeo da se nametne na ovom susretu, a za to je bio zadužen upravo američki krilni košarkaš. Sa dve izuzetno bitne trojke, te poenima Egzuma na obruču, ekipa Željka Obradovića uspela je da pronađe dugo čekanu igru u napadu, te je plus sedam nakon uvodnih par minuta drugog poluvremena predstavljao neverovatnu razliku.

Rasplamsala se borba, srpski predstavnik uspeo je da pročita pojedine stvari koje je Ataman forsirao tokom prvog poluvremena, ali je individualni kvalitet Efesa ipak uspevao da održi domaćina u utakmici, koja je mogla biti rešena znatno ranije. Hirurški precizni Partizan sa linije slobodnih bacanja u mnogome je stvarao sliku za finiš utakmice, ali je pre svega Vil Klajburn uspeo da redovno "gasi" atmosferu među gostujućim košarkašima.

To je dovelo do toga da pred ulazak u odlučujući period imamo maltene potpuni rezultatski egal, pošto je Atamanov sastav bio na plusu od svega pola koša - 64:63.





A onda se desila - RAPSODIJA! Kako drugačije nazvati kada jedna ekipa u toku samo jedne četvrtine ubaci čak 34 poena! Podsetimo, Partizan je odigrao napadački korektno prvo poluvreme, a za to vreme je uspeo da ubaci samo četiri poena više u odnosu na kompletnu poslednju četvrtinu!

Otvorilo se sve ono što je falilo tokom tri četvrtine meča u Sinan Erdem dvorani, a može se reći da je čovek odluke bio Matijas Lesor! Ponovo se mnogo toga vrtelo oko francuskog centra, koji je i večeras sa 17 poena i sedam skokova, sa ukupnim indeksom od 23 poena, bio najkorisniji igrač u ekipi Partizana.

Suvišno je analizirati poslednji period, jednostavno je kvalitetna napadačka igra "pojela" do tada raspoložene domaćine, koji su u potpunosti pali, te na svojoj koži osetili snagu beogradskog kluba.

Kada se sve podvuče, čak pet dvocifrenih igrača predstavljali su ključ velikog trijumfa. Kevin Panter je, uprkos činjenici da se tokom većeg dela meča činilo da ga "nema" na utakmici, uspeo da sakupi ogromnih 19 poena, 17 je dodao pomenuti Lesor, 16 Zek Ledej, isto koliko i Džejms Naneli, dok je Aleksa Avramović uspeo da sa 14 poena takođe donese prevagu onda kada je trebalo.

Više nema sumnje, ovo je sastav koji je kadar da se plasira među osam najboljih ekipa u Evropi! Sada, sa 16 pobeda pred preostalih pet kola Evrolige, Partizan ima i više nego realne šanse da se nađe u odabranom društvu.

Sada sledi "pakleni raspored", gde će crno-beli na svom parketu dočekati redom Olimpijakos, Barselonu i Real Madrid. Dva od tri trijumfa protiv velikana verovatno bi "bukirali" plasman u TOP 8...

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR