Glas Javnosti

Najveća legenda NBA lige drži mnoge rekorde, ali svakako jedan od najvećih van terena je 20.000 žena sa kojima je spavao

Košarka
Autor: Glas javnosti

Vilt Čemberlen nije bio samo najveći i najdominantniji košarkaš svoje ere, već i najharizmatičniji.

Njegova karijera je ostala neodređena zbog brojnih gubitaka od dinastije Boston Seltiksa, ali mnogi od njegovih rekorda i danas stoje. 

Da, NBA rekordi su dosadni. Ali pre svega zato što se bilo koji broj postavljen u pravo okruženje ili kontekst može smatrati rekordom. 

Ako je reč o onim stvarnim, istorijskim zapisima, dostignućima koja obeležavaju karijeru, jedan čovek treba da ima kategoriju za sebe. 

Vilt Čejmberlen i dalje drži više od 50 NBA rekorda, iako je poslednju utakmicu odigrao pre skoro pola veka. 

Sa visinom Šakila ONila i atletizmom Majkla Džordana, bio je kombinacija dvojice muškaraca sa kojima ga najčešće porede. 

Neki zaista veruje da je najveći svih vremena, a sam Shak je priznao da je bio dominantniji centar od njega. 

A opet, bio je mnogo više od košarkaške zvezde. 

U mladosti je bio vrhunski sportista u raznim disciplinama, pre NBA karijere igrao je za Harlem Globtroters, a posle košarke je uspešno igrao odbojku i izabran je u Kuću slavnih u oba sporta. 

Bio je toliko jak da je čistim košarkaškim potezima znao da povredi protivnike.

Žene su stajale u redu da budu s njim

Njegov najpoznatiji rekord je 100 poena u jednoj NBA utakmici i taj prelepi okrugli broj je simbol njegove košarkaške karijere. 

Ali cifra po kojoj je još poznatiji globalno je 20.000, odnosno broj žena sa kojima je spavao, prema računici koju je razjasnio u svojoj autobiografiji nekoliko godina pre smrti. 

Ta cifra, kako razum nalaže, zapravo nije bila ni približno tako visoka, ali je bila ogromna, svakako više nego što se prosečna osoba „nakupi” za sto života. 

To ne bi trebalo da čudi, s obzirom da je to bilo vreme seksualne slobode, a Vilt je zaista bio nesvakidašnji, jedinstveni primerak ljudske vrste, a žene su praktično stajale u redu za priliku da ga i same iskuse. 

Verovatno bi stvarni broj žena sa kojima je bio bio vredan svetskog rekorda, kada bi čovečanstvo precizno vodilo takvu statistiku, ali će u košarkaškim knjigama njegovo ime ostati zauvek. 

Većina njegovih rekorda nikada neće biti oborena.

Nedostižni rekordi

On je jedini čovek koji je postigao 100 poena u jednoj NBA utakmici, ali te sezone 1961/62. u proseku je imao nadrealnih 50,4 poena dok je na parketu proveo 48,5 minuta, više nego što utakmica traje. 

Redovno je bio najbolji skakač u ligi, a najveći prosek mu je bio 27,2, dok je karijeru završio sa perverznih 22,9 skokova po utakmici. 

Jedne sezone, nakon što su ga nazivali sebičnim, vodio je ligu po asistencijama. 

Blokirao je hiljade šuteva, ali to nigde nije zabeleženo jer su blokade počele da se broje tek po završetku karijere. 

Može se raspravljati koliko je košarka tada bila drugačija i kako je tada bilo mnogo lakše beležiti takvu statistiku nego danas, ali niko drugi nije imao ni približne proseke. 

Igrači nisu bili toliko fizički slabiji nego danas, koliko je jednostavno Vilt bio jači i moćniji od svih njih. 

On nije bio anomalija svog vremena, već anomalija cele košarkaške istorije.

Dominirao je poput Šaka, ali za razliku od njega, koji je značajan deo svoje težine imao na masnim naslagama, Čemberlen je bio fizički čisto savršenstvo. 

Za razliku od njega, imao je neverovatnu izdržljivost. 

Redovno bi igrao svih 48 minuta, a onda imao snage za još jednu ili dve „utakmice” sa navijačicama.

U sezoni 1961/62. propustio je samo osam minuta u sezoni i to zbog suspenzije posle druge tehničke. 

Pošto su njegovi Filadelfija Voriorsi odigrali deset produžetaka tokom sezone, njegov prosek od 48,5 minuta bio je duži od regularnog trajanja utakmice. 

Sve to čini možda malo čudnim što se on ne pominje češće u raspravama o najvećem svih vremena. 

U toj priči najviše ga eliminiše to što je osvojio samo dva šampionata i što je skoro celu karijeru imao kompleks Bila Rasela i Boston Seltiksa, koji su ga redovno eliminisali u plej-ofu.

Na najvećem događaju u NBA, raspravljao se sa Džordanom o tome ko je bio najveći

On, naravno, nikada nije sumnjao da je najveći. 

Kada je NBA proslavila 50 godina i proglasila 50 najvećih igrača u istoriji, on i Džordan su ostali u paradi. 

Dok su ostale legende jedna po jedna izlazile na scenu, njih dvoje su se prepirali ko je veći i stali su tek kada im je rečeno da je vreme da odu.

- Ono što je uradio sa svoja dva metra i 90 kila ne bi prošlo u moje vreme. Protiv centara iz mog vremena može sve te fensi stvari koje radi i van koša, ali da je išao ispod koša među nama, ne bi bilo dobro za njega. Da li mislim da bismo ga zgnječili? Ne. Znam da bismo - rekao je on o Konanu OBrajanu. 

Definitivno zvuči preterano, ali Gas Džonson bi se verovatno složio sa Viltom. 

Bio je jedan od najjačih igrača tog doba, sa 198 cm i 120 kilograma čistih mišića. 

Bio je jedan od retkih koji je mogao da se nosi sa Viltovom snagom i nekoliko puta je zakucavanjima lomio košarkaške table. 

Jednom je zakucao preko Čejmberlen. I nikad više. 

Kada je pokušao da to ponovi sledeći put u istoj utakmici, Vilt je bio spreman, dočekao ga u vazduhu i blokirao ga tako čisto i snažno da je držao loptu u ruci, a Džonson je završio na podu sa iščašenim ramenom. 

Viltovu snagu, doduše ne tako direktno, osetio je i Džoni Ker, kada ga je lopta posle Čejmberlenovog zakucavanja pogodila u stopalo i slomila mu palac. 

Bilo ga je sramota da prizna da je to razlog zbog kojeg je morao da ode na klupu, pa se nekoliko trenutaka kasnije pretvarao da se sapleo i pao. 

Koliko je tačno bio jak? 

Na primer, dok je snimao Konana Varvarina sa Arnoldom Švarcenegerom, on je podigao 200 kilograma na klupi, dok je slavni bodibilder, a kasnije i holivudska zvezda, podigao 180. 

Priča se da je tokom igračke karijere podigao i više. 

- Podigao bi me i pokupio me kao da sam ništa - prisećao se jednom Švarceneger. 

Eto koliko je bio jak. 

Ali bilo bi pogrešno misliti da je Čejmberlen dominirao samo zahvaljujući svojim fizičkim predispozicijama. 

Pogađao je šuteve sa distance pre nego što ih je Džordan proslavio, gradio se isturenim kolenom pola veka pre Dirka Novickog, imao je meku ruku i bio je veoma okretan, pa kada nije mogao da zakucava, pravio je veoma efektne polaganja u teškim situacijama. 

U stvari, osim slobodnih bacanja, njegova jedina slabost je bila to što nije imao taj ubojiti džordanski mentalitet i što mu košarka nije bila sve. 

Zbog toga je njegova karijera, uprkos neverovatnim individualnim dostignućima, ostala nedorečena.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR