U klasičnom južnjačkom autobusu, podeljenom na mesta rezervisana za belce i mesta rezervisana za Afroamerikance, Roza je odbila ustati i ustupiti svoje mesto kada su sva bela sedišta bila zauzeta. Vozač autobusa, Džejms F. Blejk, naredio joj je da ustane, ali ona je hrabro odbila.
"Ne smete osećati strah zbog stvari koje radite kada znate da ste u pravu", tvrdila je.
Zbog ovog čina građanske neposlušnosti, pozvana je policija, a Roza Parks je uhapšena i optužena za kršenje zakona o segregaciji.
1er décembre 1955 : Rosa Parks refuse de céder sa place à un passager blanc dans lautobus.
— PRCF 74 (@PRCF_74) December 1, 2023
Début du boycott des bus de Montgomery. pic.twitter.com/TsLVj2Wv50
Njeno suđenje pokrenulo je bojkot autobusa u Montgomeriju i postalo je jedno od najmasovnijih pokreta protiv rasne segregacije na čelu sa Martinom Luterom Kingom.
"Nisam ni znala da pišem istoriju. Dosta mi je bilo odustajanja", ovim rečima kasnije je Roza Parks objasnila svoje motive za čuveni čin.
Iako je postala američka ikona, kao ćerka stolara i učiteljice, suočila se s problemima. Medijska izloženost učinila ju je lakom metom, pa je ubrzo otpuštena i prisiljena da se preseli sa suprugom kako bi započela iznova.
‘Don’t make me get up out my seat!’
— Ijbol, Idgafistan???????? (@cuddapotato) December 7, 2023
-Rosa Parks (December 1st, 1955) pic.twitter.com/0fkiqrl4NR
Nekoliko godina radila je kao spremačica u crnom hotelu, a zatim i kao krojačica. Džon Konjers, afroamerički kongresmen, zaposlio ju je u svojoj kancelariji 1965. godine, gde je radila u administraciji do penzionisanja 1988. godine.
Nakon toga, posvetila se dobrotvornom radu, osnivajući Rouz i Rejmond institut za samozapošljavanje u znak sećanja na svog supruga. Objavila je memoare pod nazivom "Silent Power" i autobiografiju "Moja priča".
Svoj značajan uticaj na svet potvrdila je sopstvenom sahranom 2005. godine, kojoj je prisustvovao veliki broj zvanica. Sahranu je prenosila televizija, a govori su trajali čak sedam sati.
"Želim da me pamte kao osobu koja je želela da bude slobodna... da bi i drugi bili slobodni."
Glas javnosti/D06H