Recimo, u adaptiranju na nešto povučeniju ulogu na terenu i delovanje po krilu pomoglo mu je praćenje tuđih igara. Neko bi rekao da znalac s tolikom kilometražom lako savlađuje nove izazove, a ono...
"Na kraju, to je mesto na kome moraš da kradeš lopte, asistiraš, da prinosiš loptu… Sve što treba da uradim – tu sam. Da li napad, da li veza, radim ono što bi trebalo da se radi. Učim gledajući mnogo fudbala na TV-u. Sve što treba za klub i Čola… Moraš da učiš. Pokupiš neke trikove ostalih igrača. Uvek možeš da budeš bolji".
I sledeća njegova izjava mogla bi da bude poučna za mlađe naraštaje, jer je Grizman na vrlo jasan način objasnio zašto Atletikovih 6:0 protiv Seltika, u sinoćnjem meču 4. kola Lige šampiona, nije puko "gaženje" rivala.
"To je poštovanje. Kada pokušavaš da igraš, uradiš koliko je moguće, a ne da se glupiraš, proturaš im kroz noge i takve stvari. Moraš da nastaviš da igraš kao da je 0:0. Rezervisti su to uradili sjajno, Anhelito Korea je bio odličan, mora da nastavi ovako, jer već u subotu imamo važnu utakmicu", rekao je Grizman posle slavlja protiv (od 23. minuta) brojčano slabijeg Seltika i najubedljivije Atletikove pobede ikada u Ligi šampiona.
A u susret novoj rundi prvenstva Španije, jer Madriđane već 12. novembra čeka meč sa Viljarealom.