Glas Javnosti

RAZARAČI OLIMPIJSKIH KRUGOVA! Topovsko đule probilo led, zlatom se okitili Šoškić, Bora Kostić i ekipa!

Fudbal
Autor: Glas Javnosti

Fudbaleri beogradskih klubova učestvovali su na mnogim Olimpijskim igrama, a prvi je bio Jovan Ružić još 1920. godine na Igrama u Anversu, današnjem Antverpenu.

Prvo i jedino olimpijsko zlato u fudbalu, sa Olimpijade u Rimu 1960. godine, u Beograd su doneli partizanovci  Šoškić, Galić, Jusufi i Sombolac, zvezdaši Durković, Kostić i Maravić, dok je osmi bio golman Blagoje Vidinić iz beogradskog  Radničkog.

Prvi beogradski fudbaler koji je igrao na Olimpijskim igrama bio je čuveni Jovan Ružić, najveći naš golgeter toga vremena, koga su zvali – topovsko đule. Bilo je to 1920. godine na Olimpijadi u belgijskom Anversu, koji je u međuvremenu prekršten u nama poznatiji Antverpen, kada je na prvoj zvaničnoj međunarodnoj utakmici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Ružić bio i jedini fudbaler iz Beograda i Srbije, uz devetoricu Hrvata i Slovenca Tavčara! Taj istorijski meč odigao se 28. avgusta 1920. u meču protiv Čehoslovačke , u kojoj smo potučeni do nogu sa neslavnih sedam prema nula! Igraće naš Ružić tamo i na sledećoj utakmici, takođe u Anversu, protiv Egipta, koju smo opet izgubili ali sa podnošljivijih 2:4, ali se pamti da je on postigao jedan od ta dva gola.

Tek će reprezentacija socijalističke Jugoslavije na Olimpijadama praviti ozbiljnije rezultate pa će čak igrati četiri uzastopna finala na Letnjem olimpijskom turniru, sve do najsjanijeg zlatnog odličja 1960. godine u Rimu.

Na tri uzastopne olimpijska turnira 1948., 1952. i 1956 gubili smo u finalu i osvajali “tek” srebro. Prvo 1948. u Londonu gde ćemo na stepenici pre finala pobediti i domaćina Veliku Britaniju sa 3:1, da bi onda izgubili od tada moćne Švedske sa 3:1, koju je predvodio triling snova Gre-No-Li, tačnije Gren, Nordal i Lindholm.

Drugo srebro osvojeno je četiri godine kasnije na Letnjim igrama u Helsinkiju 1952. godine, kad  smo u finalu poraženi od najsnažnije Mađarske ikada sa 2:0.

Ipak, naše finale pre finala, prvo  smo odigrali u čuvenom dvoboju „Staljin protiv Tita“, gde se čudesni meč završava sa neverovatnih pet prema pet, iako smo protiv SSSR-a vodili sa naizgled nedostižnih 5:1, verovali  ili ne, na 15-tak minuta pre kraja.

U ponovljenoj utakmici razbili smo “Zbornaju komandu” sa 3:1, a sva tri gola dali su fudbaleri iz beogradskih klubova Rajko Mitić, Stjepan Bobek i Zlatko Čajkovski. Za podvig u finalu nije izgleda bilo ni snage ni sreće, jer nas je golovoma pri kraju meča slomila čuvena “Mađarska laka konjica” sa dva prem anula, koju je predvodio po mnogima tada najbolji fudbaler na svetu Ferenc Puškaš.

Za utehu najbolji strelac Olimpijskog turnira bio je partizanovac Branko Zebec sa sedam pogodaka, a drugi zvezdaš Rajko Mitić sa golom manje.

Treće srebro, ali uzastopno, osvojili smo  1956. u Melburnu, kada je nam je u finalu “Zbornaja komanda” naplatila dugove iz finskog Tamperea, od četiri godine ranije. Selektor naše reprezentacije bio je legenadarni beogradski fudbaler Aleksandar Tirnanić, poznatiji kao nenadmašni dribler Tirke. Miloš Biković iz filma, za slabije upućene…

Dođe nam konačno i to famozno zlato na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine. U finalu  smo razbili ambicioznu Dansku sa lepih tri prema jedan, a sa dva gola proslavili su se i Partizanov golgeter Milan Galić i Zvezdina haubica Bora Kostić.

U Beograd, koji još nije ustanovio balkon za šampione u Skupštini grada, stižu i osmorica zlatnih: Blagoje Vidinić, Milutin Šoškić, Vladimir Durković, Milan Galić, Fahrudin Jusufi,  Borivoje Kostić,  Dušan Maravić i Velimir Sombolac. Na balkon Skupštune grada peo bi se sigurno i selektor Aleksandar  Tirnanić, kome je inače ovde pomagao i čuveni Zvezdin golman Ljuba Lovrić. Za istorijske čitanke dodati da je Aleksandar Tirnanić vlasnik četiri olimpijske medalje, tek da se zna i zapiše.

Na sledeću medalju, bilo kakvu, čekaćemo ravno 24 godine, na Olimpiskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine. U polufinalu smo se sapleli o Francuze , istina posle produžetaka, sa  2:4! U borbi za treće mesto naplatili smo se tadašnjim komšijama Italijanama, kojima smo sa tih dva prema jedan razdužili neka starija dugovanja i potraživanja od sudijskih marifetluka, kao što je bilo finale Evropskog prvenstva 1968. godine.

U Beograd su “bronzu zlatnog sjaja” doneli  Tomislav Ivković, Borislav Cvetković, Milko Đurovski, Marko Elsner, Mitar Mrkela, Jovica Nikolić, Ljubomir Radanović, Admir Smajić i naravno  Dragan Stojković Piksi.

Zvezdino “Lane sa Korane” Bora Cvetković podelio je sa još dvojicom igrača titulu najboljeg strelca Olimpijskog  turnira sa pet golova. Selektor je, opet, bio sa beogradske kaldrme, danas preminuli zvezdaš Ivan Toplak

Balkon Skupštine Beograda još uvek  čeka beogradske fudbalere olimpijce, poziv je otvoren.

Nastaviće se...

(Glas javnosti)

 

 

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR