Znači, što se zna i pamti, Jovan Ružić je bio prva zvezda beogradskog loptanja, a kako i ne bi, jer je imao tako razoran, a precizan šut da su golmani odbijali da mu brane penale jer je to bilo “isuviše preblizu” po njih!
Već sa nepunih 15 godina Jovan Ružić (1898-1973) je zaigrao za prvi tim Velike Srbije, kasnije zvane SK Jugoslavija, tada jednog od najvećih klubova u državi. Početak Prvog svetskog rata omeo ga je na početku karijere, pa je sa srpskom vojskom, kao gimnazijalac, prešao kroz Albaniju. Početkom 2016. godine, sa dve hiljade maloletnih vršnjaka iz Srbije prebačen je u Francusku.
Francuski treneri odmah u tek punoletnom mladiću sa beogradske kaldrme prepoznaju njegov vulkanski talenat, da bi ga tek posle nekoliko utakmica odmah angažovali u prvoligaški Sent Etjen. Francuski novinari su bili opčinjeni njegovim drblinzima a naročito razornim šutevima pa ga oni prvi nazivaju “Topovsko đule iz Beograda”.
Nakon što je jednog golmana šutem lopte onesvestio, a sledećem “ispustio vazduh iz pluća” krenuli su hvalospevi francuske štampe o čudesnom mladom beogradskom fudbaleru. Po Beogradu se prepričavaju napisi iz pariske štampe, kako je Topovsko Đule morao ponekad golmanima “da obeća” da nikako neće pucati u njih, jer su odbijali da mu brane penale!
O Ružića se otimaju najbogatiji klubovi, pa stiže vest da je on igrajući za tada šampionski ASF Nica na jednoj utakmici francuskog prvenstva u Parizu postigao čak osam golova! Ali ni to nije sve, jer Ružić je svih osam pogodaka postigao sa veće udaljenosti od 20 metara i nije se znalo koji je bio lepši!
Da bi što bolje Francuzima predstavili svoju otadžbinu Srbiju Ružić i grupa fudbalera formirala je jedan tim na Azurnoj obali koji je igrao utakmice kao naša školska reprezentacija, a on ne samo da je bio kapiten, već i selektor. Nakon Velikog rata ti naši školarci po povratku u Srbiju biće ne samo prvi, već i najbolji fudbaleri u obnovljenim klubovima. Za sve to vreme izuzetni Jovan Ružić u Parizu stiče i akademsko obrazovanje a već 1919. godine nošen patriotskim porivom vraća u svoj Beograd, u SK Jugoslaviju.
Ružić je bio, bez ikakve dileme, prva velika zvezda našeg fudbala ali i jedini igrač iz Beograda koji je igrao za reprezentaciju Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1920. godine. Znači, devet Hrvata, jedan Slovenac i Jovan Ružić! Diplomirao je 1925. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu. Može da zvuči neverovatno ali Jovan Ružić je u to vreme u beogradskom sportu postizao sjajne rezultate sem fudbala i u atletici, hazeni i kasnijem rukometu, ragbiju a zavredio je i veliki autoritet kao vrsni fudbalski sudija. Fudbalerske kopačke okačio je klin već u 26. godini ali ne i sudijske, pa deliće pravdu na oko hiljadu mečeva i postaće naš prvi arbiter sa znakom FIFA.
Za sve to vreme odbijao je razne unosne ponude tada najvećih evropskih klubova, nije mu se nigde išlo sa njegove beogradske kaldrme, pa je pored mnogobrojnih sportskih aktivnosti radio kao pravni savetnik u Ministarstvu železnice, da bi 1957. godine bio penzionisan kao viši službenik u ŽTP Beograd.
U Muzeju sporta u Beogradu, u jednoj staklenoj vitrini, izložen je još jedan večni pomen na čuvenog Čika Jovu, Jovana Ružića, prvu našu fudbalsku zvezdu - njegove kopačke sada već stare čitav vek, sudijska pištaljka i štoperica.
Nastaviće se...
(Glas javnosti)