Praznik fašizma na tribinama pokazao je da albanski i hrvatski navijači zdušno baštine tradiciju svojih predaka - najvernijih saradnika svakog okupatora na Balkanu od kojih bi se posebno mogao istaći Hitler.
I zaista, da nije bilo tehnologije i svetlećih reklama na kojima piše EURO 2024 neko bi mogao pomisliti da je u pitanju 1944. godina i utakmica Kupa Trojnog pakta i saradnika sila osovine u kome pobednik finala igra za titulu protiv Nemačke i predaje taj meč kako bi se registrovao sližbenim rezultatom 3:0.
Videli smo na tribinama pravi srbofobni spektakl prošaran zastavama sa simbolima terorističke OVK, a na drugoj strani potpuno su ispunjena i očekivanja kockastih koji su ,,Za dom spremni”, a ironijom sudbine deluje da će ih albanska braća upravo tamo i poslati.
Nema sumnje da je svaka od bratskih strana udruženo navijala iznoseći od svog naroda, istorije i koreografije najbolje što imaju.
I utakmica na terenu ispunila je očekivanja. Videli smo otvorenu igru, taktičko nadmudrivanje, napadački fudbal, šanse i golove. Tamo su doduše odnosi bili nešto manje rodbinski budući da su upravo jedni od drugih očekivali bodove neophodne za prolaz dalje u grupi koja ih je voljom žreba spojila sa Španijom i Italijom.
I na kraju podela bodova. Moglo bi se reći potpuno zasluženo, ali opet na žalost brojnih navijača diljem lijepe njihove, Albanije, Kosova i Metohije, pa i poklonika iz Srbije jer su se ovim rezultatom možda međusobno eliminisali.
Ostaje žal za propuštenim prilikama. A žaliće se dugo i za šansama na fudbalskom terenu.
Glas javnosti /P02S