Jedna od opcija budućeg delovanja poraženog režima bi mogla biti ideja o “urbanim komitama”, odnosno o angažovanju plaćenih i/ili indoktriniranih lica mlađeg životnog doba za izazivanje incidenata i sukoba sa pristalicama nove većine, koje bi potom okrivljavali za navedeno. Deo ovog plana obuhvataju i “virtuelni” svedoci iz istog miljea, koji bi davali izjave o navodnom ugrožavanju bezbednosti “autentičnih” crnogorskih patriota od strane “razularenih” pristalica nove većine. Posebno opasni bi mogli biti pokušaji odlazećeg DPS režima da takve incidente isprovocira u etnički mešovitim ili u sredinama u kojima manjinski narodi čine većinu, i na taj način u kolektivnoj svesti manjinskih naroda pokrene asocijacije na navodne pokušaje etničkog čišćenja od strane “velikosrpskih” elemenata, poput primera fantomskog tzv. Sedmog bataljona iz 1999. godine.
Kroz opisani scenario, DPS i njen lider, aktuelni predsednik, a suštinski dugogodišnji apsolutni gospodar Crne Gore Milo Đukanović, čija će funkcija nakon formiranja nove skupštinske većine i iz nje proistekle Vlade postati dominantno protokolarna, pokušali bi da na krajnje podmukao način više nego izvestan gubitak moći i uticaja posle trodecenijske vladavine makar za izvesno vreme spreče diskreditacijom novih vlasti.
Međutim, ako je nešto u prethodnih par dana bilo evidentno, to je izuzetan državnički pristup lidera tri pobedničke liste, koji su svoje pristalice u više navrata pozvali na uzdržanost. Zbog toga se može oceniti da je pokušaj rukovodstva DPS i Đukanovića lično da bace ljagu na volju većine građana Crne Gore i ospore legitimitet novih vlasti unapred osuđen na propast.