OGORČENJE U CRNOJ GORI PREMIJEROM KRIVOKAPIĆEM: Zdravko izgubljen između IZNEVERENIH OČEKIVANJA i ZAPADNIH AMBASADA!

Odluka premijera Krivokapića da pokrene postupak za smjenu ministra pravde, manjinskih i ljudskih prava Vladimira Leposavića zbog izjave o Srebrenici, uzburkala je crnogorsku i regionalnu javnost, dok je politički život u Crnoj Gori dovela do tačke usijanja.

Podsetimo, svoju odluku Krivokapić je obrazložio na krajnje neshvatljiv način, ističući da su ministru Leposaviću „progledali kroz prste“ po pitanju istupa u vezi Zakona o amnestiji i okolnostima oko usvajanja tužilačkih zakona, te da je izjavom kojom „relativizuje“ zločin u Srebrenici – „dolio ulje na vatru“.

Imajući u vidu jučerašnja saopštenja najvećih konstituenata aktuelne parlamentarne većine – DF-a i Demokrata, premijer će morati za realizaciju ovog opasnog političkog nauma da traži podršku od poslanika bivšeg režima i, za smjenu ministra Vladimira Leposavića – uvek raspoložene URA-e.

Uprkos kategoričnom odbijanju premijera Krivokapića da iza ovakve odluke stoje pritisci stranih centara moći, koji se reflektuju preko određenih političkih, medijskih i NVO krugova, pitanje stepena uticaja koje stiže sa ovih adresa na prvu tranzicionu crnogorsku Vladu, predstavlja nešto o čemu se uveliko polemiše u javnosti.

Da li je premijer Krivokapić u dosadašnjem trajanju mandata opravdao očekivanja naroda, te u kojoj meri „zapadne ambasade“ kreiraju politički život u Crnoj Gori, razgovarali smo sa političkim analitičarom Lukom Radonjićem.

Sadržaj jučerašnjeg vanrednog obraćanja javnosti premijera Krivokapića, prema analitičaru Luki Radonjiću, ukazuje nam, kako je rekao, na dva velika problema koji opterećuju postdps-ovsku Crnu Goru, a u oba slučaja direktno se tiču nasleđa Đukanovićeve vladavine.

-Prvo, najavljena smena ministra pravde rezultat je pritiska opozicije (DPS, SDP, ekstremisti iz tzv. Komitskog pokreta) koji su i otvorili pitanje Srebrenice na sjednici Skupštine Crne Gore posvećenoj poslaničkim pitanjima. Prihvatajući inicijativu agtresivne političke manjine koja je na izborima poražena, premijer Krivokapić direktno je potkopao izbornu volju naroda i okrenuo se protiv čoveka kojeg je pre tri meseca predložio za ovaj resor. I to baš protiv ministra koji je direktno učestvovao u koncipiranju izmjena i dopuna zakona o slobodi veroispovijesti. Na taj način, Krivokapić ulazi u zonu delegitimisanja sopstvene pozicije, jer na njoj nije izabran kao predstavnik onih čije inicijative danas uvažava, već demokratskih snaga na čijim izbornim listama je biran. Drugo, nema sumnje da su inicijative za smjenu ministra pravde, osokoljene nakon tvita ambasade SAD. Na ovaj način, otvorenije i direktnije nego ikada, ambasada SAD se umiješala u unutrašnje pitanje Crne Gore, ne pokazujući čak ni osnovni senzibilitet prema njenom suverenitetu.

NE PROPUSTITE

ZDRAVKO KRIVOKAPIĆ: Žao mi je što MILO ĐUKANOVIĆ još nije oprostio CRKVI

Dakle, nisu se potrudili ni da sakriju to u kakve diplomatske oblande, već saopštili stav koji ima prizvuk direktive. To je izraz tutorskog, kolonijalnog odnosa, to je određivanje u odnosu na Crnu Goru kao protektorat. Ipak, osnovni problem nije u stavovima ambasade SAD, koliko u inferiornom odnosu određenih zvaničnika Crne Gore prema takvom ponašanju stranih zvaničnika. Naše društvo teži ka tome da sistem uredi po uzoru na zapadne demokratije, a ne da bude poligon za političke igre režima određenih zapadnih država, izjavio je Radonjić.

On smatra da, ako bi se o jednoj kući, pitao gost u njoj a ne domaćin, tada bi se zdravorazumska javnost u svakoj civilizovanoj zemlji sa razlogom zapitala – čija je to kuća? – ističe Radonjić.

-Dominantan dio parlamentarne većine je pokazao da nema dilemu u vezi sa odgovorom na ovo pitanje, a čini se da je tako i sa većinom naroda u Crnoj Gori. Oni koji zagovaraju smenu ministra pravde, brane interese drugih država, dok oni koji su protiv, u ovom slučaju brane suverenitet Crne Gore, zaključio je Luka Radonjić.

(Glas javnosti/in4s.net)

SKINI APLIKACIJU