POVODOM ZAHTEVA BOŠNJAČKE STRANKE ZA REZOLUCIJU O SREBRENICI: Zločin nad Srbima u mestu VELIKA se decenijama SKRIVA!
Autor: Glas javnosti
Prije godinu dana razgovarao sam sa Ljubom Paunovićem iz Udruženja „Klub Velika“. Povod je bila godišnjica zločina u Velici, ali mislim da je i danas njegovo mišljenje aktuelno i ovim tekstom završavam seriju članaka o zločinima muslimana i Albanaca u Plavu i Gusinju od 1941. do 1945. godine.
Ponavljam da oni nijesu objavljeni zbog nečije osvete ili ne daj Bože progona, ali oni koji decenijama traže od Srba da se suoče sa svojim grijesima, moraju da okaju i priznaju i svoja nedjela.
Vaše Udruženje biće i ovog 28. jula aktivno u obilježavanju genocida u Velici, kada su na dan Sv. Kirika i Julite 1944. godine nacisti i zločinci iz muslimanske milicije iz Plava, Gusinja i Petnjice i sa Kosmeta ubili više od 500 pravoslavnih Srba. Kakav je program obilježavanja?
Tako je. Svakog 28. jula, u znak sjećanja na nevino stradale žrtve genocida u Velici, održava se Veliki narodni sabor kod crkve Sv. Kirika i Julite, koji svake godine organizuje neko od veličkih bratstava – po blagoslovu episkopa Budimljansko-nikšićke eparhije, gospodina Joanikija. Domaćin ovogodišnjeg Sabora je bratstvo Mikić. Nakon Liturgije, biće priređen prigodan kulturni program. Tom Danu sjećanja poseban „pečat“ daje Zavičajno udruženje „Klub Velika“ još od osnivanja 2012. godine – prvenstveno podizanjem svijesti o monstruoznosti ovog zločina, razvijanjem kulture sjećanja i to kroz medijske nastupe i organizovanje pratećih sadržaja.
Tako smo 2015. godine uputili pismo Vladi Crne Gore da formira stručnu državnu komisiju sa zadatkom da se utvrdi tačan broj žrtava genocida i koje su jedinice učestvovale u pogromu veličke nejači 28. jula 1944. Kao i da se rasvijetli motiv tog zločina, koji je po monstruoznosti među najtežim na prostoru Jugoslavije. Istovremeno smo od lokalne vlasti zatražili da u opštini Plav 28. jul proglasi za Dan sjećanja na žrtve zločina u Velici. Ali, do danas nijesmo dobili odgovore.
Takođe, povodom 70 godina od genocida u Velici smo 2014. sa Eparhijom Budimljansko-nikšićkom organizovali okrugli sto o genocidu u Velici, a ove godine priredićemo, 27. do 29. jula u Veličkoj biblioteci, multimedijalnu izložbu pod radnim naslovom „Genocid u Velici – očima nacista“. Na izložbi će, po blagoslovu Vladike Joanikija, biti podijeljena Radna sveska – spisak žrtava genocida, koju sam pripremio po zaduženju „Tima za utvrđivanje istine o genocidu 28. jula 1944. godine“, kojeg je osnovao Klub Velika. Taj radni materijal biće podijeljen predstavnicima svih bratstava, sa zadatkom da u roku od godine provjere – prečiste, dopune ili isprave postojeće podatke o stradalima, kako bismo došli do što tačnijeg broja žrtava. Naglašavam da nije trenutak da se licitira sa brojem žrtava, ali moram istaći da je prema podacima do kojih je Tim došao broj žrtava daleko veći od onog do sada prihvaćenog, koji se nalazi na ruiniranom spomeniku kod Veličke škole i Crkve, a na kojem prema uklesanim riječima Mihaila Lalića stoji da je stradalo 428 žena, djece i staraca.
Mi iz Kluba Velika i Tima koji se bavi veličkom pogromu, skrećemo pažnju svima koji govore o tome, da su genocid u Velici, Gornjoj Ržanici i murinskim selima počinili pripadnici regularnih nacističkih njemačkih SS jedinica, po dobijenom naređenju od njemačke komande. Konkretno, to je izvršila borbena grupa „E“ SS divizije Skenderbeg, koja je u tom trenutku bila pod zajedničkom komandom sa SS divizijom Princ Eugen. Borbena grupa „E“ bila je sastavljena od Šiptara sa teritorije tadašnje velike Albanije – Kosova i Metohije, Albanije i Crne Gore. Pored regularnih njemačkih jedinica, u izvršenju ovog zločina učestvovale su svojevoljno i paravojne, odnosno vulnetarske jedinice.Naime, nekoliko dana prije genocida, tačnije od 20. jula 1944. borbena grupa „E“ je popunjena sa pripadnicima zloglasne milicije, koju su činili ekstremisti iz Plava, Gusinja, Petnjice i Kosova i Metohije.
Angažovali ste i timove za istraživanje toga zločina. Da li su oni došli do nekih novih vrijednih podataka?
– Tim za utvrđivanje istine o genocidu 28. jula 1944. godine u Velici, kao što sam rekao, osnovalo je naše Udruženje Klub Velika. Zvanično je počeo rad 2014. – na 70-to godišnjicu ovog užasnog zločina. Do sada smo napravili veliki broj kontakata sa relevantnim organizacijama iz okruženja, iz Amerike, iz Nemačke i Rusije. Uspostavili smo i neke čvršće forme saradnje sa nekim organizacijama i institucijama, kao što je Muzej Genocida u Beogradu i nekim udruženjima koja se bave temom genocida, a imamo dobre kontakte i sa jevrejskim organizacijama.
Nažalost, još nemamo nikakvu saradnju sa našom državom i našom opštinom, koja bi nam bila dragocjena i neophodna, i koja bi olakšala pristup mnogim arhivama. Znamo da su poslijeratne vlasti organizovale nekoliko komisija, koje su prikupljale podatke o ovom zločinu, ali su svi ti materijali završili kao arhivska građa UDBE, kojoj mi kao NVO nemamo pristup.
I pored toga, došli smo do izuzetnih informacija, kao i velikog broja arhivskog materijala, čiji smo dio pripremili i odštampali u formi dvije radne sveske. Prva radna sveska sadrži raspoložive podatke o žrtvama genocida. U drugoj svesci su prikupljena svjedočenja i izjave date poslijeratnim komisijama. Naravno, radimo i na trećoj – ključnoj svesci sa podacima o uzrocima ovog zločina i koja će nam dati i mnoge druge odgovore, a koji se zbog pronađenog arhivskog materijala, neće mnogima dopasti.
Koliko se po vašem mišljenju zločin u Velici gura u stranu i o njemu nedovoljno priča, posebno u Crnoj Gori? Da li imate neku pomoć države Crne Gore ili Srbije u istraživanju toga zločina?
– Nažalost, naš Tim za sada nema nikakvu materijalnu pomoć, što otežava i prilično usporava naš rad, koji je zasnovan na entuzijazmu i ličnim sredstvima. Svaka pomoć radu ovog Tima došla je ličnim i privatnim kontaktom, i uslijedila je nakon naše molbe i insistiranja, da ne kažem dosađivanjem da nam se dozvoli pristup određenoj arhivi.
Kada je u pitanju, kako ste formulisali, guranje u stranu ovog zločina, to je druga stvar za koju vam mogu nedvosmisleno odgovoriti sa „DA“. DA – u Velici se dogodio zločin sa svim elementima genocida. DA – taj zločin je decenijama prikrivan. To „guranje u stranu“ događa se, na žalost, i danas.
Skrivanje, sudsko neprocesuiranje, sloboda za izvršioce zločina,(prema nama dostupnim o informacijama NIKADA NIKO NIJE odgovarao za ovaj zločin,šta više, mnogi zločinci su završavali kao istaknuti partijski i državni predstavnici itd. ) teme su naše treće sveske, koja će biti dogodine štampana. Prisila vlasti, koja je „tjerala“ preživjele da i u svojoj kući šapuću o smrti najbližih, pa sve do današnjih dana kada se na naše molbe niko ne oglašava, dio je istog scenarija – da se ponašamo kao da se ništa nije dogodilo i da „treba gledati u budućnost“.
Da se razumijemo, i mi smo za zajedničku budućnost sa svim drugim narodima, ali tražimo poštovanje za naše nevine žrtve. Naše rane ne mogu biti zacijeljene dok se ne rasvijetli svaki segment Veličke tragedije.
Na kraju, uz zahvalnost Vama na interesovanju za ovu temu, želim da poručim čitaocima vašeg portala i ostaloj javnosti da Udruženje Klub Velika neće posustati sve dok se ne rasvijetli svaki segment genocida u Velici. Jednostavno, mi nemamo pravo da od toga odustanemo i, zato, koristim i ovaj razgovor da pozovem sve ljude koji bilo šta znaju o ovom zločinu da nam se jave i doprinesu njegovom rasvjetljavanju.
(Glas javnosti/razgovarao: Ivan Milošević (srpska24.me))
SKINI APLIKACIJU
POVEZANE VESTI
KOMENTAR
