Odgovor na pitanja da li su ovi mladi ljudi mogli biti spašeni, da li su mogli preživeti i šta je sve trebalo učiniti u medicinskom kontekstu da je neko na vreme došao na vrata vikendice u kojoj je proslava održana dao je dr Nenad Karanović, anesteziolog.
-Da je neko "naleteo" u prvim trenucima, kada je benzin počeo da truje ove mlade ljude i izvodio ih napolje, životi su im mogli biti spašeni na svežem vazduhu. Da je samo neko otvorio prozore, da bi provetrio sobu u kojoj je boravio, cela ova tragična priča ne bi bila ovakva. Mediji pišu da je prozor bio otvoren, ali sigurno nedovoljno da u kontaminiranu prostoriju uđe potrebna količina vazduha za "čišćenje" ugljen-monoksida - objasnio je anesteziolog.
-Umesto kiseonika u krvi, krv je "zauzeo" ugljen-monoksid i zbog toga je mozak ostao bez kiseonika, a kao rezultat toga nastupila je smrt. Teško je reći koliko je vremena trebalo da nastupi smrt. To je individualno pitanje, a to zavisi od zdravstvenog stanja osobe, godina, kondicije ... Smrt se ne dešava kod svih istovremeno. Kod starijih i bolesnih, smrt zbog trovanja ugljen-monoksidom će nastupiti pre - opisuje dr Karanović podmuklost ugljen-monoksida.
Dalje navodi da kada se u selu loži vatra uz pomoć uglja, takve prostorije uvek treba provetriti da uvek postoji cirkulacija čistog vazduha. Inače, u takvim slučajevima trovanja ugljen-monoksidom smrt nastupi u roku od nekoliko minuta.
-Već smo pomenuli nekoliko faktora od kojih to zavisi. Vreme smrti zasigurno zavisi od količine ugljen-monoksida koji se "ispušta" u prostoriju, od toga koliko je velika ... Naime, ako soba ima 200 kubnih metara vazduha, u njoj je teže otrovati nego u sobi sa, recimo, samo 100 kubnih metara vazduha , odnosno koja je manja. "Prokletstvo" ugljen-monoksida je u činjenici da je gas bez mirisa, ukusa i nevidljiv. Ali ako je ugljen-monoksid "dolazio" iz generatora, ta mladost je trebalo da oseti smrad benzina ili izduvnih gasova, ako je generator radio na benzin. Očigledno to nisu osetili ili mu nisu pridavali značaj - kaže lekar.
-Da je neko ušao u tu kuću kad su tek počinjali da "spavaju" jer su " zaspali "od ugljen-monoksida i da ih je sve izneo na svež vazduh ili da je samo otvorio prozore i napravio promaju ta deca bi danas najverovatnije bila živa - kaže Karanović.
Mladima bi moglo da se pomogne pod pretpostavkom da ih je u barokomoru odveo neko ko je bio živ.
-Da, ali morali su da budu prebačeni u tu barokomoru najkasnije 45 minuta od trenutka pronalaska da bi preživeli. Naravno, pre odlaska u barokomoru, morali bi im pružiti prvu pomoć, reanimaciju, davanje kiseonika, ako je potrebno.
Jedina uteha, u ovom užasnom, jezivom događaju, koji je nažalost obeležio sve te porodice, njihove živote i čitav ovaj kraj, možda je u činjenici da deca nisu patila. Nisu imali bolnu smrt. Umrli su i nesvesni šta se oko njih događa. Osećali su se umorno, jednostavno su zaspali, a zatim se ugušili, rekao je anesteziolog.
(Glas javnosti/Slobodna Dalmacija)